Cijeli prošli tjedan nestrpljivo sam iščekivala da dođe vikend odnosno proslava rođendana moje najbolje prijateljice Sanje. Kako mi je proteklih mjeseci dok sam bila u Madridu moja 'mafija', kako od milja zovem svoje prijatelje, neizmjerno falila, našim se zajedničkim

druženjima veselim kao malo dijete, od trepavice pa do pete, kako bi rekla Severina.

Osim naših standardnih problema 'što obući i kakvu frizuru napraviti' koje u slučaju našeg društva dijele i moje prijateljice i prijatelji (vjerovali ili ne), najveći problem naravno bio je odabir rođendanskog poklona. Kako svojim prijateljima redovito 'ispirem' mozak vježbanjem, Sanji sam ove godine odlučila kupiti spravu za vježbanje tako da je uposlim dok nekada satima visimo na telefonu. Iako oduševljena, odmah me u čudu zapitala 'želim li joj nešto poručiti', što je izazvalo salve smijeha.

Prava je istina zapravo da je ona toliko prezgodna i bez vježbanja, no ja sebično želim da ide sa mnom u teretanu, a ona me vječno blijedo gleda i odbija pa sam se odlučila za radikalan potez. Zgodna i savršeno organizirana kakva je, slavljenica je pripremila za nas prijatelje predivnu večeru, a posebno nas je obradovao i dolazak naše drage prijateljice, srpske manekenke Ivane Kukrić koju nismo dugo vidjeli. 'Večer za pamćenje koja je pokrenula i probudila puno uspomena', tako bih jednom rečenicom sumirala nasu večer i, naravno, još jednom moram ponoviti da imam najljepše prijateljice na svijetu.