Sve veći broj studenata danas ne čeka završetak fakulteta kako bi počeli graditi karijeru i financijsku neovisnost. Umjesto toga, vlastite interese pretvaraju u projekte koji im omogućuju da sami pokrivaju troškove studija. Koriste se znanjima i vještinama sa studija te uče u realnom vremenu uz ono što rade.

Jedan od takvih primjera je Petra Jović, studentica 3D dizajna, koja stoji iza Anime Rave partyja. Riječ je o događanjima koja kombiniraju glazbu iz animea i videoigara s klupskom atmosferom i snažnim vizualnim identitetom. Kako sama opisuje, riječ je o prostoru koji nadilazi klasičan izlazak:

„Anime Rave party je klupski event gdje posjetitelji mogu doživjeti iskustvo klupskog izlaska uz muziku iz animea, videoigara, vokaloida i drugih sličnih područja. Tamo se uz ples i zabavu mogu upoznati i povezati s ljudima istih interesa. To je nekakav safe space za sve cringe i niche interese.“

Iako danas predstavlja stabilan izvor prihoda, projekt nije započeo s ciljem zarade:

„Nisam očekivala nikakav profit od toga i radila sam to iz čiste ljubavi. Kako su event, posao i zainteresiranost rasli, sav uložen novac u to se odjednom počeo isplaćivati. I tako je sada event koji sam započela postao glavni izvor mojih financija, uključujući školarinu.“

No, iza takvog projekta stoji puno više od same ideje. Petra samostalno vodi gotovo sve aspekte organizacije, od dizajna i marketinga do logistike i upravljanja ljudima, što sa sobom nosi i brojne izazove:

„Od dizajniranja, marketinga, DJ-anja, organizacije ljudi i zapošljavanja osoblja do vođenja poslovnih društvenih mreža i sponzorstava. Ima stvarno jako puno posla i za prvi event je bilo jako teško, a sada kako je event narastao čak tri puta (više ljudi, posla i novca u igri) posla ima još više. Ali uz sve to, neki najveći izazov je organizacija vremena s poslom, faksom, hobijima i sad ovime. Svi ljudi koji me poznaju znaju da sam stalno zauzeta, radim nešto i imam nula slobodnog vremena. Organizacija ovolikog eventa mi se nije najbolje uklopila u raspored, ali nekako uspijevam. “

Sličnu logiku, ali u potpuno drugom području, prati i Sandro Radošević, student razvoja računalnih igara. Njegov projekt razvija se na platformi Roblox, gdje zajedno s timom izrađuje multiplayer igre u kojima igrači surađuju kako bi ostvarili zajednički cilj:

„Roblox je veoma socijalno orijentirana platforma, pa su igre na kojima sam radio bile timske Wave Defense multiplayer igre gdje igrači zajedno igraju kako bi obranili bazu od valova neprijatelja. Igrači kada uđu biraju svoje klase i alate s kojima će igrati pa zajedno s ostalima pokušavaju pobijediti igru.“

Njegov put započeo je iz znatiželje i želje za stvaranjem, bez jasnog plana o zaradi:

„Od osnovne škole sam na Robloxu igrao igre s prijateljima, i uvijek mi je bilo zanimljivo pokušavati napraviti nešto vlastito. Pokušavao bih napraviti vlastite igre koristeći besplatne modele i skripte koje su drugi ljudi napravili, ali sam uvijek htio naučiti raditi stvari sam i programirati. Kroz godine sam naučio bolje raditi 3D modele, a jedan moj prijatelj je znao osnove programiranja pa smo zajedno pokušali napraviti igru. Voljeli smo slične tematike pa smo brzo odlučili napraviti takvu Wave Defense igru. Prve iteracije igre nisu baš bile najbolje napravljene, pa smo nekoliko puta krenuli ispočetka i uvijek je cilj bio pokušati probiti se s ovom igrom i potencijalno ostvariti neku zaradu.“

Ključni pomak dogodio se kada je njihova igra počela dobivati publiku, a s vremenom i stabilan prihod:

„Dok smo ponovno popravljali igru kako bi izbacili bolju remasteranu verziju, starija verzija je počela skupljati mali player base. Imali smo jako puno sreće, jer je jedan tajlandski youtuber od par milijuna pretplatnika napravio video o par igara uključujući našoj. Tu je nekako krenula ta zarada, i za mjesec dana smo dovršili novu verziju igre te smo sada imali dovoljno zarade da ju možemo reklamirati koristeći Robloxove sustave za reklame. Izbacili smo igru i reklamirali ju i tako je krenulo. Kroz godine smo nastavili dodavati nove stvari i svakim novim updateom bi povećali broj igrača. Nedavno smo krenuli raditi i na novim igrama i projektima sada kada imamo puno više iskustva i znanja.“

Zajedničko i Petri i Sandru jest to što se njihov studij i projekti međusobno nadopunjuju. Znanja koja stječu na fakultetu odmah primjenjuju u praksi, dok ih vlastiti projekti dodatno motiviraju na učenje i razvoj.

U oba slučaja jasno je da financijska neovisnost nije bila početni cilj, nego posljedica kontinuiranog rada i interesa. Upravo zato njihova poruka drugim studentima nije usmjerena na brzu zaradu, nego na dugoročan pristup:

„Bitno je da volite što radite, sve ostalo dolazi nakon.“, kaže Petra.

„Čak i da nam igra nije uspjela i da nismo krenuli zarađivati, ne vjerujem da bismo odustali već bismo smislili nešto novo i krenuli ispočetka.“, slično ponavlja Sandro.

Takve priče pokazuju kako granica između studiranja i prakse postaje sve tanja, a znanja stečena na fakultetu zaista se mogu primijeniti. Studenti Petra i Sandro, ali i mnogi drugi, primjer su obrazovanja budućnosti, koje ih čini spremnima za nove izazove i zahtjeve tržišta.