Kritizirajući nagodbe javno i bez ustezanja, postao je i indirektan kritičar bivšeg ministra financija Slavka Linića, idejnog začetnika Zakona o predstečajnim nagodbama, koji je u međuvremenu napustio Vladu, a od tada se krenulo u izmjene kojima bi se popravili ozbiljni nedostaci tog zakona. Nedavno je Kolakušić bio jedan od glavnih gostiju na predstavljanju knjige 'Stečajna mafija', autora Darka Petričića, na kojem se opet nije libio iznijeti oštre kritike i upozorenja, a tom je prilikom dao intervju za tportal

Kako opisujete evoluciju predstečajnih nagodbi od njihova uvođenja 2012. do danas?

Drago mi je što me Vlada poslušala i shvatila da predstečajni postupak može započeti isključivo prije nastupanja stečajnih uvjeta, međutim, nije shvaćeno da temelj svih zakona koji reguliraju poduzetništvo mora biti zaštita poštenih i sposobnih poduzetnika od onih koji to nisu. Samo pošteni i sposobni poduzetnici mogu oporaviti hrvatsko gospodarstvo i pokrenuti uništenu proizvodnju. Ravnopravnost i slobodna tržišna utakmica su temelj svakog zdravog i gospodarski razvijenog društva. Stalni eksperimentalni pokušaji, umjesto prihvaćanja dokazanih zakonodavnih rješenja unutar EU, dovode do čestih promašaja.

U kolikoj mjeri će najavljene promjene stečajnog zakona 'popraviti' predstečajeve?

Nažalost, značajnih promjena neće biti. Ponovno će potraživanja u konačnici utvrđivati sam dužnik. Davanje mogućnosti vjerovnicima da u roku od 15 dana ospore tražbine priznate od strane dužnika bez utvrđivanja obveze dužnika da cjelokupnu poslovnu i računovodstvenu dokumentaciju preda na uvid svakom vjerovniku, mrtvo slovo je na papiru. Ponovno se kreće od pogrešne početne točke.

Kako bi predstečajevi trebali započinjati?

Predstečaj mora biti iznimka, samo za tvrtke od posebnog značaja i interesa u društvu ili po broju radnika ili da imaju posebnu proizvodnju. Prema onome što znam, uvjeren sam da je protekle dvije godine vođeno više predstečajnih postupaka u Hrvatskoj nego u cijeloj EU u pet godina. Postupak mora započeti procjenom opravdanosti i realnosti programa restrukturiranja od strane financijskih vještaka i sudova, a ne od prijavljivanja tražbina Financijskoj agenciji koja je u svojoj biti trgovačko društvo, s obzirom na to da posluje po tržišnim principima.

Kako je moguće da je u pravnom sustavu stasao hibrid između upravnog i sudskog postupka i je li to stvorilo velike probleme u žalbenim postupcima?

Radi se samo o još jednom, nigdje u suvremenim društvima zabilježenom eksperimentu, koji je građane koštao milijarde kuna, dok su, s druge strane, pojedinci stekli iznimno veliku imovinu na upitno moralan način, a sve je to 'utemeljeno na zakonu'. Savršeno osmišljen zakon za unaprijed poznate pojedince, a za čije štetne posljedice nitko ne odgovara. Sada su nastupili pravni apsurdi na koje sam ukazivao još prije dvije godine. U upravnom postupku su poništena rješenja o utvrđenim potraživanjima na kojima se temelji pravo glasa, a pred trgovačkim sudovima su pravomoćno sklopljene nagodbe na temelju sada nevažećih glasova. Kako sada riješiti novonastalu pravnu situaciju prema postojećem zakonu, odgovor je jednostavan – nikako.

Budući da stečajni postupak u Hrvatskoj nije funkcionirao, jesu li predstečajevi bili jedino rješenje za kojim je Vlada mogla posegnuti kako bi smanjila nelikvidnost i spasila radna mjesta?

Nažalost, nisam previše uvjeren u dobre namjere onih koji su predlagali i pisali predstečajni zakon, pogotovo njegove izmjene, jer da su one postojale, bilo bi sluha za kritike koje je struka upućivala od prvog dana te se zakon mogao brzo izmijeniti tako da se spriječe njegove teške posljedice na gospodarstvo te poimanje pravde i poštenja. O broju spašenih radnih mjesta najbolje govore podaci o broju nezaposlenih hrvatskih građana, ali za potpunu analizu bilo bi potrebno utvrditi broj radnih mjesta kod vjerovnika dužnika prije tog zakona i danas. Tvrdnja da stečajni zakon nije dobar pa se morao napisati predstečajni koji će biti bolji, nije logična, jer zašto nije odmah donesen kvalitetniji stečajni zakon? Koliko je novca uplaćeno u državni proračun, na temelju predstečajnih nagodbi proglašeno je tajnom, razumljivo je i zašto, ni nakon dvije godine nije naplaćeno gotovo ništa. Građani imaju pravo saznati i za koliko su unovčene nekretnine koje su preuzete na ime podmirenja duga državi, kako bismo mogli ocijeniti realnost procjena njihove vrijednosti u tim postupcima te je li se i na taj način pogodovalo pojedincima.

Koliko je po vama učinjeno štete vjerovnicima kroz predstečajne nagodbe - tko je izgubio najviše?

Najteža posljedica tog zakona je gubitak vjere poštenih poduzetnika u sustav koji umjesto da ih zaštiti, prepustio ih je na milost i nemilost 'drugoj vrsti poduzetnika'. Jednostavno, osjećaju se prevarenima. Svakodnevno slušam izjave o tome kako su morali smanjiti broj radnih mjesta i odustati od predviđenih zapošljavanja, jer nisu sigurni što ih sutra čeka i tko će sve otpisati njihova potraživanja. U poslovanju s malom maržom, otpis 90 posto potraživanja od strane dužnika predstavlja skoro stopostotni gubitak njihove imovine, čime su i sami dovedeni pred bankrot, dok je njihov dužnik sada na tržištu jači nego ikada, što je apsurd.

Što se može učiniti da se u predstečajevima zaštite slabiji vjerovnici, dakle ne država i banke, nego, primjerice, dobavljači kompanija u problemima, koji mogu izgubiti jako puno?

Sudovi prvenstveno sude na temelju Ustava, prava EU, a tek potom pojedinačnih zakona, međutim, pokušaji nekolicine sudaca da zaštite temeljni smisao prava, redovito se razbijaju o hridi odluka Višeg suda. Moramo biti svjesni da su građani kroz otpis potraživanja prema državi izgubili ogroman novac koji se onda pokušava nadoknaditi poreznom presijom na male i mikro poduzetnike.

Kako komentirate odnos Vlade prema predstečajevima nakon odlaska ministra financija Slavka Linića - jesu li predstečajevi za premijera neželjeno dijete Slavka Linića?

Zadržao bih pravo ne komentirati rad i odnose unutar Vlade.