Kakvu je tvrtku Podravka kupila u Sloveniji i hoće li joj se isplatiti?

Kupnjom slovenskog Žita Podravka je, nakon brojnih neuspješnih pokušaja, končano realizirala dugo najavljivanu veliku akviziciju u regiji. Kako će se ovaj potez odraziti na poslovanje koprivničke kompanije, tportal je pitao stručnjake, a oni uglavnom pozdravljaju ovu transakciju, ali imaju različite poglede na isplativost kupnje i realnost ostvarivanja ambicioznih ciljeva Podravkine Uprave

Preuzimanjem Žita Podravkin prihod skočit će za 900 milijuna kuna, a spektar proizvoda znatno će se obogatiti. Glavni brendovi Žita koji trenutno dominiraju na slovenskom tržištu, a Podravka će ih nastojati ojačati na regionalnom i širem europskom tržištu, tjestenina su i riža Zlatno polje, začini Maestro, slatkiši Gorenjka, čajevi 1001 Cvet, bomboni Šumi te pekarski proizvodi koji se prodaju pod brendom Žito.

Kompanija čijim proizvodima želi osvojiti regiju Podravku će koštati 65 milijuna eura, što izaziva različite komentare analitičara. Dok iz jedne velike konzultantske tvrtke tvrde da Žito nije preplaćeno s obzirom na to da je Podravka zaključila transakciju uz multiplu 9,2 x EBITDA (dobit prije kamata, poreza i amortizacije), a usporedive transakcije kreću se na razini od 10 x EBITDA, konzultant Damir Novotny ističe da su neke akvizicije, poput Dukatove kupnje Ljubljanskih mlekarni, bile znatno povoljnije.

Komentar iz Slovenije: 'Nadam se da se Mršić ne vraća u politiku i da će se fokusirati na biznis'

Novinarka poslovnog lista Finance Petra Sovdat kaže kako u Sloveniji analitičari nisu previše komentirali Podravkino preuzimanje Žita, a na pitanje mogu li dosadašnji vlasnici biti zadovoljni postignutom cijenom, kaže: 'Svatko tko preuzima neku tvrtku mora znati što točno želi s njom. Cijena je bila vrlo dobra i zbog toga je Žito i prodano. Nadam se da Podravka ima jasnu viziju toga što će biti sa Žitom u budućnosti. Nadam se, također, i da su informacije prema kojima se predsjednik Uprave Podravke Zvonimir Mršić želi vratiti u politiku netočne jer čega ga puno posla i mora biti fokusiran na biznis.'
Na pitanje je li Podravka dobar kupac za Žito, kaže: 'To ćemo još vidjeti. Predispozicije su dobre, ali sad je pred njima konsolidacija pekarske industrije u regiji, o čemu je uostalom na press konferenciji nakon preuzimanja govorio i Zvonimir Mršić. Očekujem da će ući u pregovore s Mlinarom i Don Donom. U regiji ima puno šansi za konsolidaciju, a to dosad nitko nije iskoristio.'

Stručnjaci dvoje i oko toga koji su brendovi najvredniji za Podravku i koliko će cjelokupan asortiman pridonijeti razvoju koprivničke kompanije. Za zagrebačkog konzultanta, dobro upoznatog sa sektorom prehrambene industrije, koji također smatra da je Podravka malo preplatila Žito, najveći je problem to što se proizvodi Žita ne uklapaju u Podravkin asortiman. Naglašava da će Podravka imati velikih problema u ostvarenju ambicioznih ciljeva s obzirom na to da ovom akvizicijom svoj ionako širok proizvodni asortiman dodatno povećava velikim brojem generičkih (neoriginalnih) brendova koji nisu osobito prepoznatljivi izvan Slovenije.

Najslabije točke za njega su pekarstvo i konditorska proizvodnja jer s tim brendovima Podravka ulazi u borbu sa specijaliziranim proizvođačima poput Mlinara u pekarskoj industriji ili Kraša i Zvečeva u konditorskoj industriji.

Vjeruje da Podravka ima kvalitetan plan za unapređenje poslovanja, ali ističe da će se proširenim asortimanom vrlo teško tući s jakom konkurencijom. 'Podravka će morati na razini cijele grupe pronaći uštede kroz distribuciju, nabavu i prodaju, ali će morati značajno povećati ulaganja u marketing i razvoj proizvoda i to u proizvode koji do sada nisu bili prisutni u njihovom portfelju', ističe naš sugovornik.

Uspoređujući Podravkinu akviziciju Žita s Atlanticovom kupnjom Droga Kolinske prije pet godina, ističe da je Atlantic bio u boljoj poziciji jer je Droga kupljena nakon 'čišćenja' portfelja pa je Emil Tedeschi dobio nekoliko snažnih brendova (Argeta, Cockta, Barcaffe) na koje se mogao fokusirati.

S druge strane, Niko Delić iz brokerske kuće Credos, dobar poznavatelj slovenskog tržišta kapitala, smatra da je Podravka dobila 'zlatnu koku'. Prema njegovom mišljenju, brendovi Žita imaju kvalitetu koju ima malo koji proizvođač u regiji, a posebno ističe pekarske proizvode kao nešto s čime bi Podravka trebala iskoračiti u regiju.

S obzirom na kvalitetu, Delić smatra da Podravka ne treba puno raditi na unapređenju brendova, već im samo treba osigurati kanale prodaje i distribucije na inozemna tržišta, u čemu je ona puno jača od Žita.

Damir Novotny ističe da se proizvodni asortimani Žita i Podravke preklapaju u brojnim područjima te da će nakon integracije biti jako važno odlučiti koje brendove treba zadržati, a koje napustiti. Kao i Delić, najveći potencijal vidi u pekarskim proizvodima Žito. 'Zbog pekarskih proizvoda Podravka ima velik potencijal rasta u regiji', uvjeren je Novotny. Solidan potencijal vidi i u začinima i čajevima, a u njihovom slučaju bit će potrebno učiniti značajan marketinški napor. S druge strane, smatra da konditorski program (čokolade Gorenjka i bomboni Šumi) ima najmanje šanse za uspjeh na regionalnom tržištu.

Kada je riječ o ambicijama iskoraka na tržišta izvan regije, koje je iznio predsjednik Uprave Zvonimir Mršić, Novotny smatra da su one nerealne. Za njega je velika zagonetka ukupna korporativna strategije Podravke, u kojoj vidi premalo odlučnosti u stvaranju vlastitih organskih proizvoda.

Kao dobar primjer Novotny ističe Atlantic i razvoj njegovog brenda Multipower, što je rezultiralo i gradnjom tvornice u Novoj Gradišci. Da bi realizirala ambiciozne ciljeve, Novotny smatra da će Podravka morati mnogo raditi na jačanju menadžerskih kapaciteta, uključujući premještanje sjedišta kompanije i vodećih menadžera u Zagreb.

Zasad je nepoznato to na koji način će Podravka financirati ovu transakciju, ali najizglednija opcija je dokapitalizacija putem koje bi se smanjio utjecaj države u njenom vlasništvu (trenutno je država vlasnik 26 posto, a mirovinski fondovi oko 30 posto). Mirovinski fondovi spremni su investirati u Podravku 100 milijuna eura, a suglasnost dioničara za dokapitalizaciju dobila je još 2013.