1. Pad cijene nafte i drugih energenata

Barel sirove nafte u prosincu ove godine vratio se na razine koje su posljednji puta viđene prije više od šest godina, a i tada tek kratko vrijeme. Pad cijene nafte na razinu od četrdesetak dolara po barelu na početku 2009. samo je bila kratkotrajna reakcija na tada očekivano slabljenje gospodarskog rasta prouzročeno financijskom krizom s kraja 2008.

Već od početka 2010. pa do sredine 2014. cijena nafte na svjetskim tržištima držala se na iznad 80 dolara, a uglavnom na čak i oko 100 dolara po barelu. Vrijednost joj je počela ozbiljnije padati prije nešto više od godinu dana i taj je trend, uz malo oscilacija, nastavljen i kroz 2015.

Pravilnije bi možda bilo reći da se nafta sa sadašnjom vrijednošću manjom od 40 dolara za barel vratila na razine koje je imala prije više od 12 godina. Cijena joj je nakon toga snažnije počela rasti s početkom 2004., da bi do sredine 2008., na pragu financijske krize, u nekim trenucima premašivala i 140 dolara.

Sadašnja cijena nafte posljedica je nekoliko različitih uzroka. Jedan od njih je to što je Organizacija država izvoznica nafte (OPEC, Organisation of Petroleum Exporting Countries) odustala od određivanja gornje granice proizvodnje kojom su u prošlosti donekle utjecale na ponudu nafte na svjetskom tržištu. Drugi razlog je to što se uskoro očekuje punopravan povratak Irana na svjetsko tržište jer je ranije ove godine ta država sa svjetskim velesilama konačno postigla sporazum oko svog nuklearnog programa.

Međunarodna agencija za energiju (IEA, International Energy Agency) predviđa da će višak ponude na tržištu trajati barem do kasne 2016. Takva najava nije dobra vijest za proračune Rusije, Saudijske Arabije i niza drugih država koje značajan dio godišnjih prihoda ostvaruju od izvoza nafte. S druge strane, niža cijena nafte potrošačima donosi olakšanje i jeftiniji život, a kompanijama priliku za dodatnu zaradu zbog nižih troškova proizvodnje.

2. Usporavanje rasta kineske ekonomije

Nakon više od dva desetljeća izvanrednih rezultata rast kineskog gospodarstva ponešto je usporio u posljednje tri godine. Prema procjenama Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), 2015. bi mogla biti prva godina još od 1990. u kojoj bi ekonomija Kine mogla rasti po stopi manjoj od sedam posto

Iako je taj postotak i dalje vrlo impresivan, velik dio svjetske ekonomije i biznisa proteklih godina vezao se na vijesti o snažnoj kineskoj ekspanziji. Zbog toga bilo kakva očekivanja usporavanja aktivnosti u drugoj po veličini svjetskoj ekonomiji imaju dalekosežne negativne posljedice na dobar dio svjetskog gospodarstva.

Efekti se već lako mogu vidjeti diljem svijeta, od kraha kineskih burzi koji je obilježio ovo ljeto i djelomično se odrazio i na druge svjetske burze, preko pada cijena nafte i drugih sirovina, do pada cijene međunarodnog transporta i razine svjetske trgovine.

3. Ubrzavanje rasta indijske ekonomije

Za razliku od Kine, koja je godinama ostvarivala stalan i čvrst ekonomski rast, Indija je u proteklom desetljeću bilježila odlične, ali i nešto slabije godine. No u trenutku kad se Kini predviđa usporavanje rasta Indija se, među svjetskim analitičarima, čini kao dobra oklada za idućih nekoliko godina.

MMF u svojim publikacijama procjenjuje da je ove godine indijski BDP porastao oko 7,3 posto i da će se takav, i nešto bolji, rast zadržati i idućih nekoliko godina.

4. Uber i Airbnb pomutili račune konkurenciji

Među novim tehnologijama i mogućnostima za širenje poslovanja korištenje interneta svakako više nije nikakva novost. Jednako tako, kompanije Uber i Airbnb, kao i niz njihovih konkurenata, nisu se tek ove godine pojavile na tržištu. No obje kompanije, a posebno Uber, ove godine imale su vrlo snažnog odjeka u globalnom biznisu.

Uber, kompanija koja nudi uslugu ugovaranja prijevoza preko aplikacije za mobilni telefon i koja je ove godine stigla i u Hrvatsku, u nemalom broju gradova bori se s konkurencijom koju joj predstavljaju klasični taksi i slični prijevoznici. Airbnb, osnovan 2008., tek godinu dana prije Ubera, sličnu bitku vodi na tržištu smještaja jer turistima i gostima nudi uslugu ugovaranja smještaja u velikom broju gradova diljem svijeta, protiv čega se bune hotelijeri.

Karakteristika poslovanja Ubera i Airbnba je to da nisu vlasnici bilo vozila, bilo smještajnih kapaciteta, nego posluju kao posrednici preko kojih građani ugovaraju pružanje usluga prijevoza i/ili smještaja. Obje kompanije zarađuju od provizije, a u svojem širenju nalaze na otpor tradicionalnih taksi prijevoznika i hotelskih lanaca koji tvrde da se radi o nelegalnoj konkurenciji koja ne poštuje standarde pružanja usluga.

No činjenica da se Uber u svojem širenju ne mora boriti samo s taksistima, nego i s drugim internetskim kompanijama koje pružaju istu uslugu kao i on, poput kompanija Ola u Indiji, Didi Kuaidi u Kini, GrabTaxi u Maleziji, Lyft u SAD-u - a konkurenata ne nedostaje ni Airbnbu - govori da poduzetnici i investitori svakako prepoznaju poslovnu mogućnost koja će zasigurno donositi još puno promjena na tržištu prijevoza i smještaja.

5. Vozila koja sama upravljaju u prometu

Jedan od trendova koji će obilježiti budućnost sigurno su električna vozila, no karakteristika koja je ove godine dobila na važnosti je mogućnost da ona sama upravljaju u prometu. Niz najava poznatih proizvođača da vrlo ozbiljno rade na razvoju autonomnih vozila pokazao je da to više nije samo hir informatičara, kako je to izgledalo prije nekoliko godina, kad je na toj tehnologiji radio samo internetski div Google.

Neke ambiciozne procjene govore da bi se do 2020. na tržištu moglo naći i desetak milijuna autonomnih vozila, a vijesti i informacije koje su ove godine stigle iz specijaliziranog proizvođača električnih automobila Tesle, ali i iz BMW-a, Mercedesa, Audija, GM-a i drugih, prilog su tezi da možda neće proći tako puno vremena do trenutka kad ćemo moći i bezbrižno zaspati za volanom.

6. Bespilotne letjelice 'napadaju'

Tehnologija koja je u središte javnog interesa proteklih godina dospjela uglavnom zbog vojne primjene polako se probija i u komercijalnu upotrebu. Iako zasad tek u povojima i u kritičnom nedostatku pravnog statusa pri civilnom korištenju, najave i pokušaji pojedinih poduzetnika da u svoje poslovanje uvedu i bespilotne letjelice sigurno će uskoro natjerati vlasti da se pozabave i ovom tehnologijom.

Zasad ograničeni na razne testove i vrlo lokalnu primjenu, poput zaprašivanja oranica i pokušaje dostave manjih tereta, dronovi su sve češći prizor iznad naših glava.

7. Svjetska trgovina se slabo miče

Iako je i dalje vrlo važan poticaj za svjetsko gospodarstvo, međunarodna trgovina se u posljednje vrijeme nalazi daleko od brojki koje su je karakterizirale početkom desetljeća. Prema podacima OECD-a, volumen svjetske trgovine u prvih šest mjeseci 2015. porastao je za 1,7 posto u odnosu na isto razdoblje godinu prije. Iako pozitivna, brojka je daleko od dugogodišnjeg prosječnog rasta od pet posto.

Vrijednost svjetske trgovine, s druge strane, već neko vrijeme je u padu. U prvih šest mjeseci ona je bila 13 posto niža nego godinu dana prije. Dio uzroka za takav trend leži u padu cijena robe i sirovina koje se izvoze, no ne može se isključiti ni pad samog izvoza velikih svjetskih ekonomskih sila. Samo je kineski izvoz ove godine snižen za pet posto, a negativne trendove bilježe i SAD i Velika Britanija.

Teško je očekivati da će se uvjeti koji su doprinijeli snažnom rastu svjetske trgovine zadržavati zauvijek, no 2015. neugodno ukazuje na to da je globalna ekonomija i dalje podložna oscilacijama usprkos naporima država da ostvare održiv i stalan rast.

8. Politika kvantitativnog ublažavanja ECB-a

Čelni čovjek Europske središnje banke (ECB, European Central Bank) Mario Draghi gotovo na samom početku godine iznenadio je javnost najavom da će se ECB aktivnije uključiti u poticanje gospodarstva eurozone (19 država koje koriste zajedničku valutu euro). ECB se u prošlosti uglavnom suzdržavao od jačeg miješanja u gospodarsku politiku, za razliku od središnjih banaka nekih drugih država koje su monetarne politike krojile s više obzira prema stanjima nacionalnih ekonomija.

Nakon Draghijeve objave u siječnju ECB je sredinom ožujka započeo s provođenjem politike tzv. kvantitativnog ublažavanja. Pod tim programom, čije se trajanje prvotno predviđalo barem do rujna 2016., ECB mjesečno od kompanija i država kupuje obveznice u vrijednosti od 60 milijardi eura, čime na tržište plasira dodatne količine eura. Više novca na tržištu trebalo bi dovesti do nižih kamatnih stopa u bankama, zbog čega bi se građani i kompanije trebali lakše zaduživati i poticati potrošnju. Ta potrošnja bi pak trebala dovesti do ubrzavanja rasta gospodarstva eurozone i EU-a.

ECB se na ovu politiku odlučio u nadi da će potaknuti ekonomiju, ali i da će spriječiti daljnji pad cijena u eurozoni u kojoj se već neko vrijeme spominje prijetnja deflacije. Američka središnja banka koristila je program kvantitativnog ublažavanja u razdoblju od 2008. do 2014. i neke procjene govore da je ta politika pomogla u oporavku američke ekonomije. Draghi je početkom prosinca objavio da će se ECB-ova politika produljiti nakon rujna iduće godine, barem za još šest mjeseci.