Inženjeri Sveučilišta Michigan predstavili su prototip upravljača koji može komunicirati s vozačem pomoću malih zračnih jastučića ugrađenih u obruč. Jastučići se napuhuju, ispuhuju i pulsiraju, stvarajući dojam da upravljač doslovno 'diše'.

No iza neobičnog izgleda krije se ozbiljna ideja - omogućiti čovjeku i sustavu automatizirane vožnje da međusobno komuniciraju prije nego što automobil izvede određeni manevar.

Kako piše američki The Drive, projekt je razvijen uz sudjelovanje istraživača Toyota Research Institutea, koji je osigurao i financiranje.

Automobil želi skrenuti? Upravljač će vam to najaviti

Današnji sustavi pomoći vozaču koriste zvučna upozorenja, poruke na zaslonima i vibracije upravljača. No kada vozač i automatizirani sustav imaju različite namjere, može doći do zbunjenosti, pa čak i fizičkog nadmetanja oko upravljanja automobilom.

Istraživači su zato razvili drukčiji način komunikacije.

Na upravljač su postavili dvije posebne zone, približno na položajima 10 i 2 sata, ondje gdje vozač prirodno može držati ruke.

Ako automatizirani sustav namjerava skrenuti ulijevo, napuhuje se odgovarajući dio upravljača. Tako vozač unaprijed dobiva informaciju o namjeravanom manevru.

Ako se s odlukom ne slaže, može stisnuti napuhnuti jastučić i time sustavu signalizirati da želi drukčiji postupak.

Upravljač tada može ispuhati jastučiće i prilagoditi komunikaciju, a ako sustav prepozna prepreku na strani kojom vozač želi proći, može ponovno pulsirati kako bi ga upozorio na opasnost.

Drugim riječima, automobil i vozač ne moraju čekati posljednji trenutak kako bi otkrili da žele napraviti dvije različite stvari.

Vozači su manje kočili i manje se 'borili' s automobilom

Tehnologija je ispitana u simulatoru vožnje, u kojem su sudionici prolazili kroz situacije s različitim namjerama vozača i automatiziranog sustava.

U pojedinim scenarijima obje strane željele su skrenuti u istom smjeru, dok su u drugima imale različite planove. Istraživači su dodavali i neočekivane prepreke kako bi provjerili reakcije sudionika.

Rezultati su bili zanimljivi.

Vozači koji su koristili upravljač s dvosmjernom komunikacijom ostvarivali su uglađenije i preciznije putanje, manje su se suprotstavljali automatiziranom sustavu i rjeđe su morali kočiti.

Uz to, prijavili su manje frustracije, napora i fizičkog opterećenja.

'Utvrđeno je da su vozači bolje vozili kada su mogli pregovarati s automatiziranim sustavom putem taktilnih povratnih informacija', objasnio je Brent Gillespie, profesor robotike na Sveučilištu Michigan i jedan od autora istraživanja.

Zanimljivo je i da se povjerenje vozača u sustav brže vraćalo nakon pogrešaka automatizacije kada su mogli koristiti ovakav oblik komunikacije.

Hoćemo li takav upravljač uskoro vidjeti u Toyoti?

Iako prototip izgleda vrlo neobično, zasad nema potvrde da će se pojaviti u nekom budućem serijskom modelu Toyote.

Istraživanje je provedeno u simulatoru, a ne tijekom svakodnevne vožnje na javnim cestama. Zato rezultati još ne dokazuju kako bi se sustav ponašao u stvarnim prometnim uvjetima.

Istraživači su upozorili i na zanimljiv mogući problem - pojedini sudionici nakon uspješnih interakcija počeli su previše vjerovati automatiziranom sustavu.

To pokazuje da tehnologija koja povećava povjerenje mora istodobno paziti da vozač ne izgubi kritičnost prema odlukama računala.

Za ovu je tehnologiju već prijavljen i odobren američki patent, a istraživački tim traži partnere koji bi pomogli u njezinu daljnjem razvoju.

Hoće li upravljači budućih automobila zaista 'disati' pod rukama vozača, tek ćemo vidjeti.

No jedno je sigurno - ako ovakva tehnologija zaživi, komunikacija između čovjeka i automobila mogla bi postati mnogo doslovnija nego što smo ikada zamišljali.