Nekada je za popravak bilo dovoljno zamijeniti mali metalni dio, platiti nekoliko eura i nastaviti voziti. Danas zbog gotovo identičnog problema možete završiti s računom od nekoliko stotina eura. Upravo je takav slučaj iz svoje radionice pokazao poznati španjolski mehaničar Enrique 'Kike' Álvarez, koji je pred kamerom uzeo naizgled beznačajan automobilski dio i postavio pitanje koje bi moglo zanimati svakog vozača - zašto popravci modernih automobila postaju toliko skupi?
Álvarez, poznat po svojim objavama iz radionice Talleres Piba, već dulje vrijeme upozorava na sve veće troškove održavanja automobila. No ovoga puta nije govorio o skupim elektroničkim sustavima, složenim motorima ili baterijama električnih vozila.
Pokazao je običan metalni nosač stabilizatora, dio ovjesa koji je na određenim starijim konstrukcijama bilo moguće zamijeniti zasebno, brzo i vrlo jeftino.
Kako prenosi španjolski Auto Bild, mehaničar je objasnio da je takav popravak nekada stajao ukupno 28 eura. Danas, na automobilu koji je pokazao, račun može dosegnuti čak 400 eura.
A razlog nije toliko sam kvar koliko način na koji je dio konstruiran.
Nekada osam eura, danas morate kupiti cijeli sklop
Álvarez je pred kamerom pokazao stabilizatorsku šipku europskog automobila proizvedenog 2012. godine. Pozornost je usmjerio na nosač kojim se stabilizator pričvršćuje za pomoćni okvir vozila.
Prema njegovu objašnjenju, nosač je oštećen nakon udarca, primjerice pri prelasku preko rubnika.
Na starijim konstrukcijama, tvrdi, takav se dio mogao kupiti zasebno za osam ili devet eura. Uz približno 20 eura za rad, popravak je stajao oko 28 eura.
No kod automobila koji je pokazao nosač je sastavni dio većeg sklopa i proizvođač ga ne nudi kao zaseban rezervni dio.
'Kojem je inženjeru palo na pamet da ovaj nosač bude ugrađen i trajno pričvršćen?', upitao je Álvarez, ne skrivajući nezadovoljstvo.
Problem je što se zbog oštećenja relativno malog dijela mora zamijeniti cijela stabilizatorska šipka.
A tu počinje financijski šok.
Prema mehaničarovim riječima, novi sklop stoji približno 284 eura bez poreza, odnosno oko 350 eura s porezom. Kada se dodaju troškovi rada i ostale stavke, ukupni račun može dosegnuti 400 eura.
'Od popravka koji je stajao osam eura za dio i 20 eura za ugradnju, ukupno 28 eura, došli smo do 400 eura', upozorio je.
'Ne izmišljam, držim ga u ruci'
Mehaničara posebno ljuti činjenica da se problematični nosač, prema njegovu objašnjenju, više ne može naručiti kao samostalna originalna komponenta za automobil koji je pokazao.
To znači da vlasnik ne plaća samo zamjenu oštećenog dijela, nego mora kupiti i komponente koje možda uopće nisu neispravne.
Álvarez smatra da je riječ o sve raširenijem problemu u automobilskoj industriji, u kojoj proizvođači pojedine komponente objedinjuju u veće sklopove.
Takva rješenja mogu pojednostaviti proizvodnju i montažu vozila, ali u određenim slučajevima znatno otežavaju i poskupljuju kasnije popravke.
Mehaničar pritom tvrdi da proizvođači na takvim rezervnim dijelovima mogu ostvarivati znatno veću zaradu nego kada bi se male komponente prodavale zasebno.
'Ne izmišljam, držim ga u ruci', poručio je dok je pokazivao sporni dio.
Njegove tvrdnje o troškovima odnose se na konkretan primjer iz radionice. To ne znači da su svi moderni automobili jednako konstruirani niti da se svaki oštećeni nosač stabilizatora mora popravljati zamjenom cijelog sklopa.
Zašto je to problem i za hrvatske vozače?
Primjer španjolskog mehaničara otvara pitanje koje je vrlo važno i za vlasnike automobila u Hrvatskoj.
Pri kupnji rabljenog vozila mnogi razmišljaju o cijeni, potrošnji goriva, pouzdanosti motora i kilometraži. No rijetko tko provjerava mogu li se pojedini dijelovi ovjesa, elektronike ili rashladnog sustava kupiti zasebno.
A upravo takav detalj može napraviti golemu razliku kada automobil izađe iz jamstva.
Zbog toga je prije pristanka na skuplji popravak korisno zatražiti precizno objašnjenje koji je dio neispravan, zašto se mora zamijeniti cijeli sklop i postoji li tehnički prihvatljiva alternativa.
Ponekad se određene komponente mogu nabaviti kod neovisnih proizvođača rezervnih dijelova ili popraviti u specijaliziranoj radionici. No kod sigurnosno važnih dijelova, poput ovjesa i upravljačkog sustava, svako rješenje mora biti odgovarajuće kvalitete i u skladu s tehničkim zahtjevima vozila.
Álvarez zato ne upozorava samo na cijenu jednog nosača. Njegova je poruka da se sve više pažnje mora posvetiti mogućnosti popravka automobila, a ne samo njegovoj početnoj cijeni i opremi.
Jer automobil ne mora imati ozbiljan kvar motora ili mjenjača da bi vlasniku priredio vrlo neugodan financijski udarac.
Ponekad je dovoljan mali metalni dio koji je nekoć stajao manje od deset eura.
