Dodatni je problem, čini se, što putevi tantalita i sličnih metala izmiču svjetskom policajcu SAD-u.

Takav je slučaj, primjerice, u Venecueli, gdje je predsjednik Hugo Chavez zabranio privatnu eksploataciju tantalove rude u amazonskim prašumama koje vlast, međutim, preslabo kontrolira da bi spriječila njegovo krijumčarenje u susjednu Kolumbiju.

U gradu Parguazi na rijeci Orinoco postoji crno tržište na koje dolaze kupci iz Kolumbije, ali i Južne Koreje i Australije

Žene, djeca i domorodačka plemena iz džungli koja se uvlače u ilegalno rudarenje izložena su opasnim radnim uvjetima i zaraćenim oružanim bandama od kojih se neke bave i krijumčarenjem narkotika.

Bijelosvjetska potražnja za dragocjenim razvojnim metalom tako raspiruje kriminal na siromašnoj prašumskoj granici Venecuele i Kolumbije. U potonjoj je policija nedavno konfiscirala 83 tone tantalita i drugih minerala, a američka policija tvrdi da je riječ o istim krijumčarima koji snabdijevaju kokainom Sinalou, najveći (prema američkim izvorima) narkokartel na svijetu i najmoćniju kriminalnu organizaciju u Meksiku

Prisutnost narkomafije i paravojski u zabačenom međuzemlju dviju država rezultira oružanim obračunima i stvara dodatne napetosti između antiameričke vlade Huga Chaveza u Venecueli i proameričkog režima u Bogoti

Dok SAD upozorava zbog razvoja opasnog crnog tržišta (ugroženost ljudskih prava i upitna kakvoća metala koji ulaze u optjecaj), Chavez militarizira regiju kako bi prekinuo šverc u Kolumbiju te nastavlja povezivati Venecuelu s američkim konkurentima i nepodobnicima. Iranska industrijska kompanija Sadra mapira nalazišta i analizira tlo, a tu su i predstavnici Rusije, te Kine koja je najveći svjetski potrošač tantalita. Traženi se metali proizvode i u susjednom Brazilu, zatim Australiji i srednjoj Africi, gdje su također česti obračuni među bandama.

Novi biznis zasad još uvijek ne okreće milijarde dolara godišnje, čini se, ali je blizu te granice. U dosadašnjoj kratkoj povijesti vrhunac muka tantalitovih za industriju nove tehnologije dogodio se 2001. godine, kada je Sony odgodio izlazak nove igraće konzole upravo zbog nedostatka dotične kovine; cijena kilograma tantalita tada je bila otprilike šest puta viša nego danas.