OSIJEK SLAVI GOTOVINU I MARKAČA

Zašto je zaboravljen Čermak?

30.11.2012 u 10:28

Bionic
Reading

Generali Ante Gotovina i Mladen Markač bit će u nedjelju, na svečanosti u povodu Dana grada, proglašeni počasnim građanima Osijeka. General Ivan Čermak, koji je s njima iznio pobjedu u Oluji i čamio u istom haškom zatvoru okrivljen za isto kazneno djelo – neće. U raspravi na Gradskom vijeću nitko ga nije niti spomenuo

Ako su Filip Glavaš i Krešimir Bubalo – potomci istog biološkog, odnosno političkog oca – dvojicu generala predložili za počasne građane Osijeka zbog njihovih ratnih zasluga i poratnog uzništva, zašto istu čast nisu dodijelili i trećem generalu koji s njima dijeli iste reference?

Ako su se pritom rukovodili intenzitetom nacionalnog oduševljenja kojom je u Hrvatskoj dočekana oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču, dok je ona Čermakova prije 19 mjeseci prošla u općoj apatiji i zabrinutosti zbog istodobnih dugogodišnjih zatvorskih kazni preostaloj dvojici, onda su predlagači netočno i neistinito obrazložili zašto im ukazuju tu čast.

Možda su u općoj razdraganosti Čermaka jednostavno zaboravili, a možda je on, za razliku od dvojice kolega, odbio primiti počasnu titulu, pa ga nisu niti predložili (?!).

Upravo je takvu mogućnost sugerirao gradonačelnik Bubalo, rekavši pred televizijskim kamerama u gradskoj vijećnici doslovce sljedeće: 'Ja sam i sinoć bio s Markačom otprilike četiri sata. Bili smo na večeri u jednom privatnom okruženju. Ali da nismo dobili potvrdu i od jednog i od drugog, sigurno je da se ne bismo ni upuštali u ovo.'

Dobili kakvu potvrdu? Upuštali se u što?

Projekt dovođenja generala

Staro je pravilo da gradski oci, uoči objave kandidata za titulu počasnoga građanina, zatraže i dobiju njihovu potvrdu da ponuđenu čast prihvaćaju. Bilo bi krajnje neozbiljno obznaniti laureata, a nemati njegov pristanak te riskirati 'košaricu' i poniženje cijeloga grada.

Stoga je iznenađujuća bila izjava Luke Mišetića, odvjetnika i prijatelja generala Gotovine, što ju je tportalu SMS-om poslao njegov partner i član odvjetničkog tima, Tonči Kunjašić: 'General Gotovina nije zaprimio službenu obavijest o spomenutom priznanju. Navedenog datuma general Gotovina, zbog ranije dogovorenih obiteljskih obveza, ne bi bio u mogućnosti nazočiti spomenutom događaju.'

Gradonačelnik Bubalo potom je pohitao spašavati što se spasiti dade, pa je telefonski razgovarao s Gotovininom suprugom Dunjom i proveo četiri sata na večeri s 'Markačom'. To je bilo dovoljno da u utorak sa službene govornice obavijesti vijećnike i javnost kako u nedjelju, 2. prosinca, očekuje generale na svečanoj sjednici u osječkom HNK-u.


Bubalo, dakle, govori isključivo o dolasku generala u Osijek, zbog čega je na večeru potegao do Đurđevca, a da je trebalo, skoknuo bi i do Pakoštana. No, s generalom Gotovinom nije razgovarao čak niti telefonski (što je uspjelo, primjerice, novinarski srpskog Kurira), pa se morao zadovoljiti obećanjem njegove supruge da će mu prenijeti Bubalove molbe.

To je, dakle, ta 'potvrda i od jednog i od drugog', koju, 'da nismo dobili, sigurno je da se ne bi ni upuštali u ovo'.

Osječki je gradonačelnik u stvari priznao kako dvojicu generala ne bi niti predložio za počasne građane da nije dobio potvrdu njihova dolaska u Osijek. Zasluge što se spominju u obrazloženju odluke tako postaju posve marginalne. I zato taj manevar nije tek protokolarni čin, nego dalekosežni projekt – kako po učincima, tako i po mjestu gdje je osmišljen. A ono seže daleko, sve do mostarskog zatvora.

Glavaševi danajski darovi

Odande se, naime, oglasila uzbuna nakon prijetnje prijatelja i kuma generala Gotovine, Željka Dilbera, saborskom zastupniku HDSSB-a, Dinku Buriću, koji je za uhićenje Gotovine optužio Tomislava Karamarka. Čim mu je Dilber poručio da Karamarko nije taj te da bi mogao progovoriti o ulozi 'Burićevih šaptača' i njima bliskih krugova u tom prljavom poslu, Burić je zašutio i odjurio na konzultacije u susjednu državu.

A onda je Savjet mladih grada Osijeka koji, gle koincidencije, predstavlja upravo sin Branimira Glavaša, predložio dvojicu generala za počasne građane. I premda nitko od vijećnika nije bio protiv prihvaćanja prijedloga, mnogi su prozreli 'danajske darove' pravog autora. A njih je barem tri:

1. Utemeljitelj HDSSB-a time bi iskupio svoje grijehe iz doba kada je po nalogu voljenoga vođe ('kud Sanader, tud i ja') pozivao Gotovinu na predaju Haškom sudu i s prezirom govorio o njemu.

2. Nazočnost omiljenih generala i njihova sudska pobjeda neizbježno bi poslužili za neumjesne usporedbe s 'našim generalom koji nevin u zatvoru još čeka slobodu'. To je na sjednici, tijekom rasprave o dodjeli priznanja generalima, praktički najavio gradski vijećnik HDSSB-a, Karlo Šatvar, rekavši: 'Pokazat će se da smo u pravu i kada kažemo da ne priznajemo presudu gospodinu Glavašu.'

3. Nazočnost Gotovine i Markača čelnici HDSSB-a iskoristili bi za neumorno bacanje pred kamere Slavonske televizije i Glasa Slavonije – medija koje su sveli na svoje propagandne servise – kako bi u nadolazećoj predizbornoj kampanji zavodili biračko tijelo foto/videozabilješkama bliskih i srdačnih odnosa s dvojicom trenutačno najistaknutijih nacionalnih ikona, ne bi li preuzeli nešto njihova sjaja i njime osvijetlili tamnicu mostarskog zatvora

A da stara mudrost 'kada čovjek dugo gleda u provaliju, i provalija gleda u njega' i danas funkcionira, generali bi se lako mogli uvjeriti dođu li uistinu u Osijek.