U posljednjih deset godina doživjeli smo neviđen uspon ispraznog celebrity kulta, a britanski psiholog Tomas Chamorro-Premužić tvrdi da društvo kulturu tih trećih, petparačkih zvijezda prihvaća kao nazovi-demokratsku i antielitističku alternativu naslijeđenoj ili zasluženoj slavi.

Ona je drugo ime za kulturu petparačkih zvijezda, ali 15-godišnjoj Australki Zoe Delaney Kim Kardashian je 'najfascinantnija, najzanimljivija osoba koju zna', a 17-godišnjem tinejdžeru Codyju Biceu vrijedno je putovati 12 sati do Sydneyja i čekati 21 sat ispred robne kuće Westfield u predgrađu Parramatta da uživo susretne 'savršenstvo od žene'. Ove superlative klinci ne prosipaju nekom tinejdžerskom idolu, nego 33-godišnjoj guzatoj brineti niska rasta i ljepuškasta lica, udanoj treći put i majci jednogodišnje kćerkice North West.
Zoe i Cody samo su dio vojske mladih obožavatelja s kojima se ovih dana susrela Kim K. na australskoj turneji kojom promovira kolekciju 'K', liniju odjeće, čarapa, traperica, sunčanih naočala, nakita, torbica i cipela, sve po cijeni jeftinijeg od jeftinoga i u veličinama koje odgovaraju njezinim pozamašnim oblinama. Otkad broji više od 20 milijuna sljedbenika na Twitteru, njezino ime vrijedno 45 milijuna dolara moglo bi valjda prodati i krepanog miša, pa nije čudo što je s njom na naslovnici razgrabljeno pola milijuna primjeraka Voguea, više nego onaj s Beyoncé i Michelle Obamom. Čuveni časopis za muškarce GQ proglasio ju je početkom rujna 'ženom godine', a kada su na ovogodišnjem Festivalu opasnih ideja u Sydneyju upitali Salmana Rushdija je li roman elitistička forma u odnosu na TV, pisac se našalio: 'Svakako jest u odnosu na 'Jersey Shore' (američka reality TV serija, op. p.), ali i u odnosu na imena s početnim slovom K, s izuzetkom Kafke. Da, Kim Kafka.'

U slučaju 'Kim Kafke', začudne su dvije stvari: kako je svratila na sebe pozornost svjetskih medija i kako je u tome uspjela unatoč brojnim razlozima zbog kojih ne bi uopće trebala biti poznata.

'U nekom logičnom svijetu K. K. bi bila periferna građanka, a ne ikona suvremene kulture. Je li Kim još jedan simptom postmodernističke zbrke i kulturnog propadanja ili za njezinu slavu postoji dublje psihološko objašnjenje?' pita Tomas Chamorro-Premužić, profesor poslovne psihologije na londonskom University Collegeu i autor knjige 'Samopouzdanje: kako prevladati osjećaj manje vrijednosti, nesigurnosti i sumnje u sebe'.

Dakako, celebrityji postoje od vremena Aleksandra Velikog, čiji se lik našao i prije njegove smrti na kovanicama, nakitu i priboru za jelo; eno ga i danas u najnovijem monumentalnom izdanju u središtu Skopja. Čovjek je bio ratnik, osvajač, vladar; neki Tesla je nešto izmislio, neki Kafka je nešto napisao, ali između ondašnjih i jednog dijela ovdašnjih zvijezda razlika je u tome što potonje ne moraju uopće biti povezane s bilo kakvim oblikom nadarenosti, postignućem ili moći. Tako danas imamo tri vrste slavnih: onih koji su to samim rođenjem (princ William, Paris Hilton), onih koji su poput Marina Čilića uložili golem talent, trud i upornost da stignu do vrha, i oni treći, koje su Mida i slava dotaknuli samo zato što su se igrom slučaja našli u pravo vrijeme i u pravom mediju.

'U posljednjih desetak godina doživjeli smo neviđen uspon ispraznog celebrity kulta i naše sklonosti obožavanju pojedinaca poznatih po tome što ni po čemu nisu poznati', kaže Chamorro-Premužić.

Zašto baš posljednjeg desetljeća?

Britanski psiholog tvrdi da je 'slavu slavnih, slavnih po tome što se ne zna zašto su slavni' društvo prihvatilo kao demokratsku i antielitističku alternativu naslijeđenoj ili zasluženoj slavi. Jer zahvaljujući društvenim mrežama, proteklo se desetljeće pretvorilo u doba digitalnog narcizma, u svijet neograničenih mogućnosti hvalisanja, zaslađeno selfiejima, pa ne čudi ni najava knjige Kim K. sa 352 stranice njezinih selfieja simptomatično naslovljene 'Sebična'. Facebook je postao enciklopedija običnih ljudi, YouTube je svakome dao vlastiti TV kanal da stvara svoj program, na blogovima se svatko dokazuje kao kreativni pisac, Twitter vam osigurava vojsku sljedbenika, a LinkedIn brdo pozitivnih preporuka. Čak ni smrt ne mora biti razlog prestanka vašega života na društvenim mrežama, jer se specijalizirani LivesOn brine za vaše zagrobne aktivnosti pod parolom 'Tvitat ćeš i kada ne budeš disao'.

Devedesete godine također pamtimo po 'generaciji ja-ja-ja', ali ona je bila okrenuta sebi, a ne virtualnom dokazivanju 'jajakanja'. Danas svaki prosječni korisnik mreža može od sebe stvoriti zvijezdu ili je skrojiti po svojoj mjeri pa nije čudo što je Glam Media sa 4.000 web-stranica i blogova na temu životnog stila u Americi posjećenija od Wikipedije. Potrošači su istodobno postali glumci i potrošni proizvodi. Same zvijezde putem društvenih mreža komuniciraju izravno s obožavateljima dijeleći s njima iskustva i detalje iz privatnog života kao sa stvarnim intimnim prijateljima, što stvara iluziju izvorne bliskosti.

Povezaniji smo nego ikada, a istodobno sve manje istinski zainteresirani jedni za druge, osim kada nas zanima mišljenje drugih o nama, što Chamorro-Premužić opisuje kao 'ježevu dilemu': stišćemo se jedno do drugoga poput ježeva koji se na taj način zimi griju, ali to ne mogu bez da se međusobno ne izbodu.

Ona je prava majstorica

Digitalni egzibicionizam i samozaljubljeno izlaganje samoga sebe ključ je svake megauspješne aplikacije i web-stranice, a Kim K. je u tome prava majstorica. Počela je prije deset godina kao anonimna posvuduša iz Los Angelesa, a među poznate se ušuljala kao stilistica Paris Hilton. Slijedio je uspon na uhodani način: prvo objava privatne snimke seksa, zatim reality show 'Keep up with Kardashians', a onda promoviranje modnih drangulija u tisku, na TV-u i društvenim mrežama. Ona, naravno, nije ni prva, ni posljednja petparačka zvijezda. Devedesetih je godina kraljica 'društvenog bofla' bila Playboyjeva zečica Ann Nicole Smith (o njoj je napravljen čak mjuzikl), proslavivši se udajom za 89-godišnjeg milijardera J. Howarda Marshalla i kasnijom bitkom za nasljeđe. Ali za razliku od Kardashianke koja je postala uzor prosječnih cura, Nicole je gladnim gutačima žutila bila tek bizarna zabava.

Dok se plavokosa ljepotica Paris Hilton klatarila od jedne do druge zabave pokazujući što možeš kada ništa ne moraš, Kim se prilagođavala svojem stadu ulogama supruge, majke i poslovne žene. I još nešto: s ocem podrijetlom Armencem i mužem Afroamerikancem s kojim je postala najslavniji međurasni par, pogodila je prstom ravno u medeni trenutak kada američko društvo briše generacijsku i rasnu podjelu. Zato je i u Americi, kao i nedavno u Australiji, njezine obožavateljice hvale kao dobru osobu, sofisticiranu suprugu i zaposlenu majku, a ne kao ljepoticu koja reklamira modu za mase, a sama nosi unikatne dizajnerske kreacije.

Ali budimo realni: ni TV, ni moćna prateća ekipa predvođena modnom industrijom koja organizira putujući 'cirkus Kardashian' ne čini to zato da dokaže kako i obični imaju pravo na slavu, nego da, prodajući običnima iluziju o vlastitoj važnosti, nagovore ih na kupnju svega onoga što je Kim došla reklamirati u Australiju. 'Keep up with Kardashians' tako se bitno razlikuje od naših 'Big Brothera' i 'Farmi', nakon kojih su starlete ostale samo zaboravljene starlete. Avu Karabatić još spominju tek kao vječnu studenticu, a Marijanu Kovačević samo kao bivšu curu nekog Nemeša, dok je medijsko vjenčanje Ivane Paris i Dine Bubičića bilo skromno oponašanje američkog TV glamura. Samo oponašanje, jer se od toga u nas ne mogu izvući nikakvi trajni profiti.