Kulturmiks HRVATSKA IZLOŽBA NA BIJENALU

Prevlast slikarstva u Veneciji

Iako je u početku napadana zbog izbora umjetnika, koji su predstavnici tradicionalnog slikarskog medija, ovogodišnja povjerenica za hrvatsku izložbu Biserka Rauter-Plančić je spremno odgovorila da je zadatak povjerenika, između ostalog, osluškivati glavnu tema Biennalea, a ove godine je u Veneciji ponovno u modi slikarstvo

Slikari su, čini se, opet u modi, barem kada je riječ o 'pomodnoj' umjetničkoj manifestaciji kakva je Biennale u Veneciji, smotra gdje se svake dvije godine pokazuju najnovija ostvarenja na području vizualne umjetnosti autora koji dolaze s različitih strana svijeta. Prigoda je to i za mnoge zemlje da predstave svoje nacionalne izložbe. U dosluhu s konceptom središnje izložbe ovogodišnjeg Biennalea pod naslovom 'Fare Mondi' („Stvaranje svjetova“), koji privilegira slikarstvo, i hrvatska izložba u Veneciji je slikarska. Ovogodišnja povjerenica Biserka Rauter-Plančić, inače ravnateljica zagrebačke Moderne galerije, odlučila je u Veneciju poslati trojicu eminentnih slikara različitih generacija – Nikolu Koydla (1939), Zoltana Novaka (1963) i Matka Vekića (1970). Iako je u početku napadana zbog svojeg izbora umjetnika, koji su predstavnici tradicionalnoga slikarskog medija, a smotra treba pokazati pomake u suvremenoj umjetnosti, povjerenica je spremno odgovorila da je zadatak povjerenika, između ostalog, osluškivati glavnu temu Biennalea. A budući da je umjetnički ravnatelj Venecijanskog biennalea Daniel Birnbaum i sam kazao da će se koncentrirati na slikarstvo i crtež, nije bilo razloga da ga se ne posluša. 'Zašto bismo uostalom išli kontra struje?' kazala je.

Leo Nikolić
Rad Matka Vekića
Koydl, Novak i Vekić umjetnici su koji, bez dvojbe, spadaju u sam vrh hrvatske umjetničke scene. Njihova zajednička izložba u Veneciji postavljena je u palači Zaklade Querini Stampalia, u neposrednoj blizini Trga sv. Marka, i to u prizemlju toga reprezentativnog zdanja, u dijelu koji je osmislio, odnosno preoblikovao, čuveni talijanski arhitekt Carlo Scarpa. Bit će izloženo tridesetak djela, većinom novijeg datuma, nastalih unazad nekoliko godina prema zamisli talijanskog umjetnika i prijatelja Hrvatske Getulija Alvianija, koji potpisuje postav. Nije to bio nimalo lagan zadatak za autora postava, budući da je taj izlagački prostor i sam umjetničko djelo, gdje je svaka intervencija suvišna i narušava ljepotu, sklad i konačno ideju prostora kako ga je zamislio Scarpa.

Bez obzira na težak zadatak postava u tom zahtjevnom prostoru, ali i još većeg izazova – kako biti zamijećen u moru vrhunskih umjetničkih djela koja će od službenog otvorenja Biennalea 7. lipnja pa sve do 22. studenoga naprosto preplaviti Veneciju – povjerenica Rauter-Plančić ne sumnja da će trojica hrvatskih umjetnika zablistati u Veneciji.


'Ne želim da našu izložbu publika brzinski razgleda, želim da se ljudi tu ugodno osjećaju, da ona ostavi dojam, da je kritičari zapaze i da prepoznaju što se događa kod nas', kazala je u jednom razgovoru za novine.

No Biennale ne bi bio Biennale bez polemika. To je već tradicija, barem što se Hrvatske tiče. Osim kritika na sam izbor umjetnika upućenih povjerenici, ovoga puta čuli smo zanimljive komentare jednog od odabranih umjetnika. Naime, najstariji od trojice umjetnika Nikola Koydl, nakon što je izabran da s Novakon i Vekićem predstavlja Hrvatsku na Biennaleu, podigao je prašinu izjavama da nije neka čast sudjelovati na Biennaleu i da je vrijeme slikarstva prošlo. Povjerenica je u njegovu obranu kazala da je on zadnji koji može reći da je slikarstvo mrtvo, budući da je gotovo cijeli život posvetio upravo slikarstvu. 'Koydl je naprosto ljut na ljude koji ne podržavaju taj medij', kazala je i stišala buru, a Koydlovu izjavu više nitko nije spominjao niti se njome bavio.

Inače, Nikola Koydl bio je profesor i Novaku i Vekiću na Likovnoj akademiji. Za Koydlovo slikarstvo Biserka Rauter-Plančić kaže da je njegova najveća kvaliteta studiozno promišljanje i invencija. Koydl, prema njezinim riječima, od svojih prvih radova 'apstraktnih krajolika' pa sve do danas, postojano istražuje kako materijalizirati osjećaje – ljubavi, nesreće, nemira.

Od Novaka, a ni Vekića, nismo čuli sočne komentare, osim da im je čast izlagati na tako prestižnoj smotri. Zadnjih mjeseci su, kao i njihov stariji kolega, posvećeni lipanjskom nastupu u Veneciji. Zoltan Novak je u travnju imao veliku izložbu svojih najnovijih radova u Gliptoteci u Zagrebu, gdje je pokazao, među ostalim, i radove koji će biti u postavu venecijanske izložbe. Taj umjetnik urbanih prostora, kako ga često nazivaju, slika ugođaje koji ga okružuju.
'Sve moje slike duboko su ukorijenjene u život i povezane su s događajima, situacijama, osjećajima. Jednostavno, slikam ono što vidim i osjećam', kaže umjetnik o svom slikarstvu. 'Vrlo otvorenih očiju promišlja egzistencijalizam danas, ne toliko bojom, nego ugođajima, pomalo melankoličnim, koje stvara u svojim slikarskim djelima', primjećuje, pak, Rauter-Plančić. Kada je riječ o Matku Vekiću, kaže da ju je oduševila 'imaginacija toga mladog čovjeka'. 'Njegov odnos prema masovnim medijima, uspjesima, ali i tragedijama čovječanstva, nije u funkciji puke deskripcije. Na neki način, kao da govori o tome kakva je naša današnjica, svijet u kojem živimo', zaključuje Rauter-Plančić.


  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još