Autor kojeg pamtimo po 'Bitki na Neretvi', 'Uzavrelom gradu' i 'Vlaku bez voznog reda', spremno je dočekao nagradu. Prisjetio se kada je Nazora trebao dobiti još davne 1972. i kad je zatražio da ga preskoče i dodijele mu kasnije. 'Do devedesete me nitko više nije predlagao uvažavajući tu moju molbu. U devedesetima, kad su se događale u toj kinematografiji čudne stvari i meni i Baueru i Mimici, nitko nije bio spreman da me predloži ili da mi tu nagradu da. Sada sam joj se obradovao jer se vidjelo da na neki način pravda pobjeđuje', kazao je Veljko Bulajić za tportal.

Na Festivalu igranog filma prisjetio se i dana kad je za svoje filmove višestruko nagrađivan Arenama. Kao najljepši trenutak iz Pule pamti premijeru svog debitantskog filma 'Vlak bez voznog reda' kad mu je bilo 27 godina.

'Bilo me strah kako će prihvatiti film koji se bavio suvremenom temom, no u Areni je bio odlično prihvaćen, a u Cannesu je dobio nagradu publike', ispričao je i dodao da nije nimalo lako imati premijeru pred punom Arenom jer se naprosto dogodi da publika neke filmove ne prihvati.

'Kinematografija je umjetnost koja komunicira s ljudima, kao što je govorio Charlie Chaplin, zanimaju me gledatelji bez pučke škole i sveučilišni profesori. Teška je misija filma.'

Bulajić se osvrnuo i na današnju kinematografiju, domaće autore, lošu kulturnu politiku i uvjete u kojima se snimaju filmovi.

Kao pravi zaljubljenik u film, kazao je da i dalje redovito ide u kino i da je vrijeme koje daje filmu da bi ga osvojio dvadesetak minuta. Pokaže li se nezanimljivim, bez pardona izlazi van.

Pogledajte cjeloviti intervju: