Snježana Tribuson cijenjena je hrvatska redateljica i scenaristica, čija filmografija uključuje nekoliko kratkometražnih i dugometražnih filmova (Prepoznavanje, Tri muškarca Melite Žganjer, Ne dao Bog većeg zla), kao i TV emisiju 'Odmori se, zaslužio si'. U svom novom cjelovečernjem filmu 'Sve najbolje' Tribuson je kreirala svijet na granici bajkovitosti i grube realnosti, djelo o ljudima različitih životnih priča, ali sličnih u jednoj stvari – gladni su ljubavi.

'Sve najbolje' na više načina bavi se potrebom za ljubavlju. Usamljena slastičarka (Ksenija Marinković), soboslikar zainteresiran za kratkotrajne avanture i žene općenito (Goran Navojec), razočarana operna pjevačica (Renata Pokupić), njezin kolega koji će joj vratiti nadu u ljubav (Ozren Grabarić) – nailazeći na pravu ljubav, ovi likovi postupno ruše zidove kojima se se ogradili te se u potpunosti prepuštaju emocijama.

'Sve najbolje' smješten je u svijet u kojem svakodnevna logika života ne funkcionira. Na djelu je konstantna razmjena elemenata koji s jedne strane upućuju na bajkovitost, idealiziran svijet koji poput staklenog zvona okružuje i štiti glavne likove, a s druge na grubu realnost koja grabi pažnju upadljivim detaljima u drugim planovima (samoubojstvo i smrt sporednih likova).

Kontrastiranjem ovih detalja uspostavlja se ravnoteža između realističnosti i bajke. Dojmu odmicanja od stvarnosti pomaže i sinkronicitet koji djeluje na sudbine protagonista – oni se u pravom trenutku nalaze na pravome mjestu, kao da nevidljiva dobroćudna sila upravlja ključnim trenucima njihovih života kako bi se pobrinula da dožive sretan kraj.

Davši im snage da ponovno vole i budu voljeni, Snježana Tribuson, kako i sam naslov kaže, svojim je likovima zaista poželjela sve najbolje, čime je ostvarila i predispozicije za osvajanjem srca gledatelja. 'Sve najbolje' film je koji se može smatrati osvježenjem u hrvatskoj kinematografiji na svakoj razini – osiguravši publici vjerodostojno djelo božićnog ugođaja, u kojem muke običnog čovjeka dobivaju zaključak u hepiendu.