Trećina novca koji se slijeva u Državni proračun troši se kroz sustav javne nabave, koji je u Hrvatskoj takav da smo u proljetnom izvješću Europskog parlamenta svrstani među najkorumpiranije države Europske unije. Procijenjeno je da zbog toga godišnje 'gubimo' 74 milijuna eura. Nedavno objavljeno Statističko izvješće o javnoj nabavi u RH za 2015. godinu otkriva da je ukupna vrijednost javne nabave iznosila 40,45 milijardi kuna, od čega je čak 9,4 milijarde kuna potrošeno kroz sustav bagatelne javne nabave, na koji se ne primjenjuje Zakon o javnoj nabavi. U prošloj godini došlo je do dramatične potrošnje novca poreznih obveznika na usluge, vrijednost im je porasla za čak 152 posto
Taj podatak iz Statističkog izvješća o javnoj nabavi u 2015. godini, kojega prvi objavljujemo, odmah je upao u oči i antikorupcijskom stručnjaku Zorislavu Antunu Petroviću koji u izjavi za tportal kaže kako je riječ o enormnom rastu troškova za usluge.
'To znači ili da unutar tijela javne vlasti nema dovoljno stručnih ljudi za obavljanje poslova ili da se sustav previše oslanja na vanjske suradnike. Najgore bi tumačenje bilo da se tu radi o izvlačenju novca jer postoji uvijek prostor da se razne studije naručuju zapravo zato da bi se omogućilo izvlačenje sredstava i osigurao novac za neke potencijalne stranačke potrebe. To je jedan od najjednostavnijih načina za maštovito korištenje proračunskog novca.', kaže Petrović, s Instituta za kulturu i etiku.
Javna nabava - izvor korupcije
U ukupnoj vrijednosti prošlogodišnje javne nabave usluge sudjeluju s 23,9 posto, na radove je potrošeno 38,4 posto, a vrijednost roba sudjeluje s 37,5 posto. U 2015. godini udio ukupne vrijednosti javne nabave u BDP-u iznosio je 12,14 posto. Kao i u 2014., među 10 najvećih naručitelja nalaze se Grad Zagreb, HEP-ODS, Hrvatska elektroprivreda, Zagrebački holding te Hrvatski operator prijenosnog sustava. Naručitelji javnih nabava su ministarstva i druga državna tijela, državne agencije i uredi, jedinice lokalne i regionalne samouprave, pravne osobe koje su osnovane za određene svrhe radi zadovoljavanja potreba u općem
interesu.
U Udruzi poreznih obveznika Lipa, kako kaže njihov izvrši direktor Zoran Löw, smatraju da je sustav javne nabave jedan od najvećih, ako ne i najveći izvor korupcije u Hrvatskoj. Da je ova tvrdnja točna pokazuje istraživanje Vuka Vukovića koji je analizirao je javne nabave u 300 hrvatskih gradova i općina tijekom 2009. i 2010. godine.
Zašto Hrvatska ne bira najekonomičnije ponuđače?
Jedan od razloga zbog kojega se hrvatski sustav javnih nabava smatra izrazito problematičnim je kriterij odabira najboljeg ponuđača po sistemu najjeftinije ponude. I dok se u većini europskih zemalja u 80 posto slučajeva primjenjuje kriterij ekonomski najpovoljnije ponude, taj se kriterij prošle godine u Hrvatskoj primijenio u samo 2,4 posto slučajeva! U Njemačkoj se, primjerice, gotovo uvijek odmah odbace i najjeftinija i najskuplja ponuda jer se smatra da se u javnoj nabavi mora primjenjivati prije svega kriterij ekonomičnosti - postizanje najboljeg omjera kvalitete i cijene.
Upravo zbog toga Hrvatska udruga poslodavaca pokrenula je prošle godine inicijativu za izmjenu postojećeg Zakona o javnoj nabavi. Kako u izjavi za tportal ističe direktorica HUP-ove udruge malih i srednjih poduzetnika mr. Anny Brusić, u radnu skupinu okupili su stručnjake, male, srednje i velike poduzetnike iz javnih i privatnih tvrtki i izradili platformu za donošenje novog zakona. Većina njihovih prijedloga unesena je u novi zakon, koji je bio prošao i vladinu proceduru, ali je zapeo u saborskoj i njegovo donošenje odgodilo je prijevremeno raspuštanje parlamenta.
432350,429752,422143,414494
Najjeftinije često najskuplje košta
'Novi Zakon o javnoj nabavi usvojio da kriterij ekonomski najpovoljnije ponude postane jedini kriterij za odabir ponude, a kriterij najniže cijene sastavni dio ovog kriterija, ali niži u rangu. U sadašnjem Zakonu o javnoj nabavi, koji je nažalost još na snazi, jer novi nije donesen, ova dva kriterija, najniža cijena i ekonomski najpovoljnija ponuda imaju jednaku težinu. A logično je da se u takvom sustavu, naručitelj odlučuje za nižu cijenu kao jedini kriterij, dijelom i zbog straha od osude javnosti što je odabrao skuplju ponudu, jer ekonomski najpovoljnija ponuda to često jest. Ono što je problem kod kriterija najniže cijene je da se s njom često dobije i najniža kvaliteta koja nakon toga znatno više košta, jer se troše dodatna sredstva da se sanira šteta od loše kvalitete.', ističe direktorica Udruge mali i srednjih poduzetnika Anny Brusić.
Dodaje i da se prema novom Zakonu o javnoj nabavi, nakon što on stupi na snagu, daje još 6 mjeseci vremena da se cijeli sustav prilagodi novom kriteriju ekonomski najpovoljnije ponude, jer je on znatno zahtjevniji od kriterija najniže cijene, što je bio drugi razlog njegove premale dosadašnje primjene. Naime, ističe Brusić, kod odabira ovog kriterija treba znati kvalitetno obrazložiti zašto je odabrana ponuda koja je skuplja, a za to će trebati edukacije.
Korupcija i strah od rizika
Izvršni direktor Udruge Lipa Zoran Löw razlog te prividne nelogičnosti vidi u strahu od preuzimanja rizika.
'Ekonomski najpovoljnija ponuda traži puno više posla, znanja, stručnosti i hrabrosti da se preuzme rizik i brani odluka. Najlakše se odlučiti za kriterij najniže cijene i mirno spavati. Nema veze što će na taj način nabavljene, primjerice, kirurške rukavice – pucati…', upozorava Löw.
Antikorupcijski stručnjak Zorislav Antun Petrović smatra da je slaba primjena kriterija ekonomičnosti prije svega pitanje naše političke etike i kulture.
'Cilj europskih gradonačelnika i političara je isporučiti najbolju uslugu za novac i time se vode kod odabira izvršitelja narudžbe, bez obzira radi li se o gradnji vodovoda ili organizaciji filmskog festivala. U Hrvatskoj je prečesto jedini motiv izvlačenje novca iz proračuna pa kad već u startu nema volje da se dobije najveća vrijednost za raspoloživi novac, onda je to teško normirati propisom jer će oni uvijek naći načina da izigraju propise. I u Hrvatskoj bi se trebao primjenjivati kriterij najpovoljnije ponude, ali trebamo znati da je kod nas problem to da će se ono što se ne može do kraja normirati, pokušati izigrati pod svaku cijenu.', upozorava Petrović.
Prema njegovom mišljenju dva su ključna problema s hrvatskim sustavom javne nabave. Prvi je problem etike upravljanja javnim sredstvima, kaže Petrović , politika jednostavno želi imati utjecaja, a nekad to ide dotle da gradonačelnik ili ministar sam odlučuje kako će se i kome neka sredstva dodijeliti iz proračuna te žele na bilo koji način sebi prilagoditi cijeli sistem. A to je na koncu politička korupcija. Drugi je problem često mijenjanje propisa što prati neadekvatna kapacitiranost ljudi zaduženih za provedu propisa jer, kako naglašava Petrović, u manjim jedinicama lokalne uprave teško je naći osobu koja bi se bavila samo javnim nabavama.
