Život u sjeni oca Franje: Kao dječaka zezali su ga zbog beogradskog naglaska, u politiku je ušao kao ljevičar, drmao tajnim službama pa naglo skrenuo udesno. Tko je bio Miroslav Tuđman

Naime nedostajala mu je Tuđmanova ruka.

Po struci doktor informacijskih znanosti, Miroslav Tuđman posljednjih je desetljeća, logično, živio u sjeni lika i djela svog pokojnog oca, no nije to uvijek bilo tako. Dapače: čak i površan uvid u njegov životopis pokazuje da se velik dio njegove karijere razvijao potpuno suprotno, a biografi tvrde da je Franjo time bio zadovoljan, pa čak i da ga je to impresioniralo do određene mjere.

U vrijeme u kojem je on postao disident i završio u zatvoru, a potom je izgnan iz javnosti, sin mu je razvio zavidnu sveučilišnu karijeru i šetao po raznim zavodima i fakultetima. Kada je stvarao stranku 'desnog centra' i oživljavao nacionalni sentiment, na čijem je valu kreirao samostalnu državu, sin mu je osnivao stranke sa socijaldemokratskim predznakom i bio jedan od viđenijih protagonista lijeve scene.

Valjda je sreća to da su obojica bila zagovornici koncepta nacionalne pomirbe: prvi ga je ustanovio i proklamirao, drugi provodio u tajnim službama.

Miroslav Tuđman rođen je 1946. godine u Beogradu, u koji je mladi partizanski general Franjo preselio svoju obitelj te gradio vojnu i političku (pa i sportsko-funkcionersku u Partizanu) karijeru sve do 1961. godine, kada se vraća u Zagreb i postaje ravnatelj Instituta za historiju radničkog pokreta. Mladi Miroslav - navodno uz zadirkivanje kolega zbog vidljivog beogradskog naglaska - ovdje završava gimnaziju, a potom filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

'U našoj se kući nisu pričali vicevi'

'U našoj kući nisu se pričali vicevi, nije se pilo, nego su se uvijek vodili ozbiljni razgovori. To je uvelike utjecalo na moj način razmišljanja, na moje životno opredjeljenje', kazat će u jednom od svojih biografskih intervjua.

Za vrijeme studija biva glavnim urednikom Studentskog lista, zamjenikom urednika Tjednog lista omladine, a nakon što je diplomirao zapošljava se na Filozofskom fakultetu, na Odsjeku za informacijske znanosti. Kratko se ondje zadržava jer gubi posao, navodno zbog očeve disidentske karijere, no već 1972. godine prelazi u Referalni centar Sveučilišta u Zagrebu. Ondje ostaje idućih pet godina, usput magistriravši na temu 'Spoznajno-logistički elementi činjenice i obavijesti', a zatim pronalazi novi posao u Zavodu za kulturu, u kojem se skrasio sve do 1988. godine. U tom periodu doktorira.

U ocvalom socijalizmu, 1988. godine, Miroslav Tuđman postaje šef Katedre za dokumentaristiku na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Predaje Teoriju informacijske znanosti, Epistemologiju informacijske znanosti, Istraživačke metode, Bibliometriju te Uvod u izvještajne sustave i službe. Te godine postao je i docentom.

U politiku ušao s intelektualnim guruom hrvatske ljevice

Godine 1991. osniva Hrvatsku socijaldemokratsku stranku (HSDS) s Antunom Vujićem, intelektualnim guruom hrvatske ljevice, ali početkom rata ipak prelazi u HDZ. Tada sudjeluje u osnivanju IPD-a u Ministarstvu obrane i postaje voditeljem Centra za strategijska istraživanja, a vrlo brzo otac ga promiče u čin brigadira Hrvatske vojske i daje mu zadatak formiranja Hrvatske izvještajne službe (HIS), što je i u domaćoj i u svjetskoj javnosti dočekano s dozom nelagode zbog jasnih paralela s nedemokratskim režimima u kojima se vlast nasljeđuje, a kontrola nad represivnim sustavom povjerava provjerenim članovima obitelji. U razgovoru za Večernji list 2009. godine Tuđman je otkrio da njegov otac nikada nije dopuštao službene razgovore u privatnoj atmosferi.

'Kada bismo se privatno družili, ja bih mu znao reći: 'Čuj, trebali bismo razgovarati o nečemu.' On bi mi rekao: 'Javi se u moj ured, dogovori se o terminu i to ćemo tamo riješiti.' Mi nikada privatno nismo razgovarali o službenim stvarima. Kada sam nekim ljudima pričao o tome, nisu mi vjerovali. A da je bilo tako, mogu potvrditi svi njegovi najbliži suradnici', rekao je.

Mlađi Tuđman postaje ravnateljem HIS-a, zatim i predstojnikom Ureda za nacionalnu sigurnost (UNS), a nakon provedene reorganizacije napušta obavještajne službe u proljeće 1998. godine. Tvrdokorni desničari nikad mu neće oprostiti to što je dosljedno zagovarao politiku pomirbe, što je značilo da su u stvaranju države korištene i usluge nekadašnjih obavještajaca i udbaša koji su prešli na hrvatsku stranu i da se decidirano protivio ideji lustracije. Navodno je odigrao i značajnu ulogu u demontaži paraobavještajnih struktura Herceg-Bosne, što je dovelo do sporazuma s Bošnjacima i posljedično stvaranja uvjeta za operaciju Oluja.

Kratki povratak u obavještajni sustav

U obavještajni sustav Miroslav Tuđman vraća se na samom kraju devedesetih, kada je bilo očito da prvi predsjednik umire i da HDZ-u slijedi gubitak vlasti, no ondje se vrlo kratko zadržava. Ostvarenje ovih proročanstava tjera ga u politiku, u kojoj nekadašnji ljevičar zauzima stavove desnije i od samog HDZ-a.

Najprije s nezavisnom listom ulazi u zagrebačku Skupštinu, a potom se u unutarstranačkim trvenjima stavlja na stranu Ivića Pašalića, nasuprot Ivi Sanaderu i njegovu 'projektu detuđmanizacije'. Osniva stranku Hrvatski istinski preporod (HIP) i s Pašalićevim Hrvatskim blokom osvaja bijednih 1,7 posto glasova te ne prelaze izborni prag. Sanader je samljeo ostatak desnice i tako je to trajalo sve do njegove ostavke, bijega u Austriju i zatvaranja.

Miroslav Tuđman u međuvremenu piše nekoliko angažiranih knjiga s ciljem obrane očevog naslijeđa, zatim se natječe na predsjedničkim izborima 2009. godine te kao nezavisni kandidat osvaja zanemarivih 4,09 posto glasova, potom sudjeluje u osnivanju pokreta HRAST, a 2011. godine odaziva se pozivu Jadranke Kosor i napokon vraća u staro jato. Idućih deset godina, sve do smrti, više ne bilježi političke izlete - konstantno osvaja saborske mandate i vrlo je lojalan svim vodstvima HDZ-a, a zauzvrat u ime stranke drži kontrolu u Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

Supruga Vanja Morić bila je glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova te imaju dvije kćeri. Za razliku od ostatka Tuđmanovih, oni nikada nisu bili predmet zanimanja medija jer se radilo o skladnoj i funkcionalnoj obitelji, a nisu postojale ni informacije da im je poznato prezime priskrbilo bilo kakvu materijalnu korist. Zločesti će reći, poprilično neobično za Tuđmanovu Hrvatsku…

Ipak, valja registrirati da se u njegovoj imovinskoj kartici nalaze tri naslijeđena stana u Zagrebu (od po 200, 180 i 98 četvornih metara), zatim vikendica od 68 kvadrata u Velikom Trgovišću koju je kupio na kredit te kuća s okućnicom u mjestu Selca na Braču, kupljena plaćom, pozajmicom i ušteđevinom. Ova obitelj Tuđman službeno ima ušteđenih 36 tisuća eura i jedan paket dionica HT-a.

Miroslav Tuđman jedan je od rijetkih saborskih zastupnika koji nikada nije prijavljen ni za sumnju u sukob interesa.