Najava novih masovnih prosvjeda u Francuskoj, na kojima bi se pokretu Žutih prsluka trebali pridružiti i srednjoškolci te studentske skupine, podsjetila je na jedan od najvećih društvenih potresa u novijoj francuskoj povijesti. Pokret je prije osam godina počeo zbog povećanja poreza na gorivo, ali se vrlo brzo pretvorio u širi bunt protiv predsjednika Emmanuela Macrona, političkih elita i osjećaja da obični građani plaćaju cijenu državnih reformi.

Francusko Ministarstvo unutarnjih poslova sada ponovno najavljuje oštar odgovor na moguće nerede, uključujući uporabu gumenih metaka i šok-granata. Istodobno se na društvenim mrežama poziva na povezivanje starih Žutih prsluka s mladima, pod nazivom ‘Gilets Jeunes’.

Tko su Žuti prsluci?

Žuti prsluci, odnosno francuski gilets jaunes, nisu bili politička stranka, sindikat ili formalno organiziran pokret. Riječ je o širokoj i neformalnoj skupini građana koja se počela organizirati putem Facebooka, internetskih peticija i videoporuka. Ime su dobili po fluorescentnim prslucima koje su francuski vozači zakonski obvezni imati u automobilu. Prsluk je postao simbol građanskog neposluha, ali i ljudi koji su tvrdili da ih država ne vidi i ne sluša.

U početku su ih činili vozači iz manjih gradova, ruralnih područja i predgrađa, radnici, samozaposleni, umirovljenici i pripadnici niže srednje klase. Većina ih je ovisila o automobilu za odlazak na posao, pa je povećanje cijena goriva za njih značilo izravan udar na kućni budžet.

Pokret nije imao jednog vođu, a njegovi su se sudionici razlikovali po političkim stavovima. Među njima su bili i ljudi koji su podržavali krajnju desnicu, ali i ljevičari, sindikalisti te građani koji ranije nisu sudjelovali u politici. Zajedničko im je bilo nezadovoljstvo padom životnog standarda i uvjerenje da je Macronova politika pogodovala bogatijima.

Kako su prosvjedi počeli?

Prvi veliki nacionalni prosvjedi održani su 17. studenoga 2018. godine. Povod je bilo najavljeno povećanje poreza na dizel i benzin, koje je vlada opravdavala klimatskom politikom i borbom protiv onečišćenja.

Prosvjednici su blokirali prometnice, kružne tokove, autoceste, benzinske postaje i naplatne kućice. Prema podacima francuske žandarmerije, prvog dana mobiliziralo se oko 280.000 ljudi na više od dvije tisuće lokacija.

Vrlo brzo su se pojavili i drugi zahtjevi: veće plaće i mirovine, niži porezi, bolja dostupnost javnih usluga u manjim sredinama, ponovno uvođenje poreza na bogatstvo te uvođenje građanskog referenduma, poznatog kao RIC. Dio prosvjednika tražio je i Macronovu ostavku.

Najveći i najdramatičniji prosvjedi

Nakon prvog velikog okupljanja, prosvjedi su se održavali gotovo svake subote. Drugi veliki val održan je 24. studenoga, a najteži neredi izbili su 1. prosinca 2018., tijekom takozvanog trećeg čina prosvjeda.

Toga dana u Parizu su paljene barikade, razbijani izlozi, uništavana vozila i napadane javne zgrade. Prosvjednici i maskirane skupine sukobili su se s policijom na Elizejskim poljanama, a slavoluk pobjede bio je vandaliziran. Francuske vlasti taj su dan opisale kao jedan od najtežih sigurnosnih izazova s kojima se zemlja suočila posljednjih desetljeća.

Posebno napet bio je i 8. prosinca 2018. godine. Policija je tada diljem zemlje rasporedila oko 120.000 policajaca, pripadnika žandarmerije i vatrogasaca. U Parizu su uvedene snažne sigurnosne mjere, a policija je preventivno pretraživala prosvjednike i zatvarala pojedine zone u središtu grada. Tog je dana uhićeno 1.723 ljudi, a 1.220 ih je zadržano u pritvoru.

Prosvjedi su se nastavili tijekom 2019. godine, ali je broj sudionika postupno padao. I dalje su se održavali svakog vikenda, uz povremene velike mobilizacije, no pokret više nije imao snagu s početka. Pandemija koronavirusa dodatno je prekinula redovita okupljanja.

Jesu li Žuti prsluci bili nasilni?

Većina prosvjeda u manjim gradovima i na kružnim tokovima bila je mirna. Međutim, u Parizu i pojedinim većim gradovima često su izbijali ozbiljni neredi. Paljene su barikade i zgrade, razbijani izlozi, pljačkane trgovine, oštećivani automobili i napadani policajci. U prosvjede su se uključivale i nasilne skupine koje nisu nužno bile dio izvornog pokreta – među njima pripadnici krajnje ljevice, krajnje desnice i takozvanog crnog bloka.

Prema službenim podacima koje je navodila Amnesty International, do proljeća 2019. ozlijeđeno je više od 2.200 prosvjednika i oko 1.500 pripadnika snaga sigurnosti. Zabilježeni su i smrtni slučajevi, uglavnom povezani s prometnim nesrećama na blokiranim cestama.

Kako je reagirala policija?

Francuska policija koristila je suzavac, vodene topove, palice, gumene projektile LBD40 i takozvane GLI-F4 granate, koje uz suzavac imaju i eksplozivni učinak. U pojedinim slučajevima korištene su i šok-granate sa snažnim zvučnim i eksplozivnim učinkom.

Vlasti su tvrdile da je takva oprema nužna zbog napada na policiju, paljenja i razbijanja. Policijski sindikati upozoravali su da su službenici bili izloženi kamenju, molotovljevim koktelima i drugim opasnim predmetima.

Organizacije za zaštitu ljudskih prava, međutim, tvrdile su da je policija nerijetko primjenjivala prekomjernu silu i protiv mirnih prosvjednika, novinara i slučajnih prolaznika. Human Rights Watch dokumentirao je ozljede glave, vrata i udova prouzročene gumenim projektilima i granatama sa suzavcem, dok je Vijeće Europe izrazilo zabrinutost zbog velikog broja teško ozlijeđenih.

Francuska policija kasnije je bila suočena s brojnim istragama zbog postupanja prema prosvjednicima. U ožujku 2026. godine devet pripadnika interventne policije osuđeno je uvjetno zbog neopravdanog premlaćivanja prosvjednika koji su se tijekom nereda 1. prosinca 2018. sklonili u restoran brze hrane.

Kako je reagirala Macronova vlast?

Macronova vlada u početku je odbijala povući porez na gorivo. Tvrdila je da je riječ o nužnoj ekološkoj mjeri kojom se građane potiče na prelazak na čišće izvore energije.

Nakon nekoliko tjedana nasilnih prosvjeda vlast je ipak počela popuštati. Vlada je 4. prosinca najavila šestomjesečni moratorij na povećanje poreza na gorivo, a dan kasnije potpuno je odustala od njegova uvođenja u proračun za 2019. godinu. Najavljeno je i zamrzavanje cijena plina i električne energije. 

Macron je potom najavio paket socijalnih mjera. Među njima su bili povećanje minimalne plaće za oko 100 eura mjesečno, ukidanje poreza na prekovremeni rad, neoporezivanje božićnih bonusa te olakšice za dio umirovljenika.

U siječnju 2019. pokrenut je i Veliki nacionalni dijalog, kroz koji su građani pozivani da iznesu svoje prijedloge o porezima, javnim uslugama, demokraciji i društvenim problemima. Vlada je pokušala pokazati da čuje prosvjednike i da je spremna razgovarati, ali najveći zahtjevi pokreta – građanski referendum, povratak poreza na bogatstvo i dublja promjena političkog sustava – nisu u cijelosti ispunjeni.