Na parceli u uvali Vela Čavojnica postavljena je ograda sa žicom pod električnim naponom, a proteže se prema samoj obali i onemogućuje prolaz do mora. Prema dostupnim katastarskim podacima, parcela pripada Janu Fabreu, belgijskom državljaninu s prijavljenom adresom u Antwerpenu. Dio ograde, prema objavljenim informacijama, prelazi i na susjedno zemljište koje nije u njegovu vlasništvu.

Uz obalu se nalazi i betonski mol. Iz Grada Visa poručili su da prije medijskih objava nisu bili upoznati sa slučajem, nakon čega su počeli dobivati brojne pozive i prijave građana te je na teren poslan komunalni redar.

Komunalni redar: Ovo još nisam vidio

Komunalni redar Grada Visa Andro Brajčić rekao je za Morski.hr da ranije nije zaprimio pritužbe zbog ograde te da se tijekom dugogodišnjeg rada nije susreo sa sličnim slučajem. 'Poznajem taj teren još od djetinjstva, pristup mu je iznimno težak, vjerojatno jedino brodom. Znam da je ta zemlja pripadala staroj viškoj obitelji, no prodana je i ne znam odakle dolazi novi vlasnik, ali s Visa nije', rekao je Brajčić.

Dodao je da je mol postojao na tom mjestu i prije pedesetak godina, ali da treba provjeriti je li naknadno proširivan. Što se električne ograde tiče, najavio je uključivanje policije. 'Slučaj električnog napona u ogradi prijavit ću policiji', rekao je.

Zakon o pomorskom dobru zabranjuje ograđivanje i drugo ograničavanje opće upotrebe pomorskog dobra i pristupa plažama, osim u zakonom predviđenim slučajevima. Činjenica da privatna parcela prema zemljišnim evidencijama seže do mora sama po sebi ne znači da vlasnik može zatvoriti javni obalni pojas.

Na nadležnim službama sada je da utvrde gdje se točno proteže pomorsko dobro, na čijem je zemljištu postavljena ograda i je li bilo nedopuštenih zahvata na obali.

Tko je Jan Fabre, vlasnik nekretnine?

Jan Fabre rođen je 1958. godine u Antwerpenu, gdje je studirao na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti i Gradskom institutu za dekorativne umjetnosti i obrt. Njegovu je karijeru teško svesti na jednu disciplinu. Bavi se vizualnom umjetnošću, kiparstvom, crtežom i instalacijama, ali također više od četiri desetljeća piše, režira, koreografira i stvara eksperimentalno kazalište.

Još kao mlad umjetnik gradio je reputaciju radikalnim performansima. Tijekom takozvanih money performances palio je novac i pepelom ispisivao riječ 'MONEY', a 1978. godine crtao je vlastitom krvlju u performansu 'My Body, My Blood, My Landscape'.

Jedan od njegovih zaštitnih znakova postali su i crteži običnom plavom kemijskom olovkom Bic. Početkom osamdesetih zatvorio se na tri dana i tri noći u bijelu prostoriju i gotovo sve u njoj prekrivao plavim crtežima, no međunarodnu prepoznatljivost donijela su mu djela u kojima koristi kukce i njihove oklope.

Milijun i pol kornjaša na stropu kraljevske palače

U Dvorani ogledala Kraljevske palače u Bruxellesu 2002. godine prekrio je strop i jedan od lustera s gotovo milijun i pol sjajnih pokrilaca kornjaša. Monumentalna instalacija nazvana je 'Raj užitka' (Heaven of Delight), a ondje se nalazi i danas.

Kornjaši su postali jedan od motiva kojima se Fabre neprestano vraća jer ga je privlačila njihova čvrsta vanjska ljuska, sjaj i ideja preobrazbe, pa ih je koristio za goleme mozaike i instalacije.

Među njegovim poznatijim skulpturama je i 'Searching for Utopia', golema brončana kornjača na kojoj sjedi sam umjetnik, postavljena u belgijskom Nieuwpoortu, kao i 'The Man Who Measures the Clouds', figura čovjeka koji ravnalom pokušava izmjeriti nebo.

Fabre je desetljećima izlagao diljem Europe, a njegova su djela uvrštena i u belgijsku kraljevsku zbirku.

Kazališne predstave koje traju cijeli dan

Paralelno s likovnom umjetnošću, ostvario je veliku kazališnu karijeru. Od sredine sedamdesetih piše dramske tekstove, a 1986. godine osnovao je skupinu Troubleyn te je realizirao brojne kazališne i plesne projekte.

Njegove predstave često pokušavaju razbiti granice između kazališta, plesa, performansa i fizičke izdržljivosti izvođača. Najpoznatiji primjer je 'Mount Olympus – To Glorify the Cult of Tragedy', monumentalna predstava iz 2015. godine inspirirana grčkim tragedijama, u kojoj je sudjelovalo 27 izvođača i koja traje puna 24 sata.

Fabre ima i hrvatsku kazališnu poveznicu. Njegov 'Noćni pisac' 2021. godine postavljen je u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku, u izvedbi Senke Bulić. Predstava je nastala iz Fabreovih dnevnika i kazališnih tekstova.

No njegovu karijeru posljednjih godina nije obilježila samo umjetnost.

Bivše suradnice javno progovorile

Godine 2018. dvadesetak bivših zaposlenika i suradnika njegove kazališne skupine Troubleyn javno ga je optužilo za seksualno uznemiravanje, zloupotrebu moći, zastrašivanje i nasilje. Slučaj je završio pred sudom u Antwerpenu.

U travnju 2022. godine belgijski sud proglasio ga je krivim za kršenje zakona o dobrobiti na radu, odnosno za nasilje, zlostavljanje i neželjeno seksualno ponašanje prema ženama koje su radile u njegovoj kazališnoj družini, kao i za seksualni napad na jednu od njih. Belgijski Institut za ravnopravnost žena i muškaraca naveo je da se presuda odnosila na šest žena te da je sud utvrdio obrazac ponašanja u kojem je Fabre mladim plesačicama pristupao s pozicije moći.

Osuđen je na 18 mjeseci zatvora uvjetno, a na pet godina oduzeta su mu i određena građanska prava. Budući da se nije žalio, kao ni druge strane u postupku, presuda je postala pravomoćna. Fabre je tijekom postupka odbacivao tvrdnje da je počinio kaznena djela, a nakon presude dio njegovih bivših zaposlenika i kolega javno je stao u njegovu obranu.

Bacali mačke u zrak zbog umjetničkog projekta

To nije bila njegova prva velika kontroverza.

Još 2012. godine reakcije u Belgiji izazvale su snimke nastale tijekom rada na filmu o njegovoj umjetnosti u gradskoj vijećnici u Antwerpenu. Na njima su mačke nekoliko puta bacane u zrak, nakon čega su padale na zaštićene stepenice.

Grad Antwerpen priopćio je da je dopustio snimanje, ali da bacanje životinja nije bilo navedeno u zahtjevu za snimanje te da pravila nisu poštovana. Snimanje je prekinuto nakon protesta članova ekipe, a Fabre je poslije tvrdio da nijedna životinja nije ozlijeđena te se ispričao zbog incidenta.

Četiri godine poslije izazvao je novu buru, ovaj put u Grčkoj.

Imenovan je umjetničkim direktorom prestižnog festivala u Ateni i Epidauru, ali je na toj funkciji ostao manje od dva mjeseca. Grčki umjetnici pobunili su se nakon što je predstavio program kojim je festival trebao snažno usmjeriti prema belgijskoj umjetničkoj sceni, uključujući osam belgijskih od ukupno deset produkcija.

Kritičari su ga optuživali za svojevrsni kulturni kolonijalizam, a na kraju je podnio ostavku tvrdeći da ne želi raditi u neprijateljski nastrojenoj umjetničkoj sredini. Fabre je tako u više od četiri desetljeća izgradio neobičnu karijeru koja ga je od eksperimentalnih performansa i crteža kemijskom olovkom dovela do najvećih europskih muzeja, kazališnih festivala i belgijske kraljevske palače.

U isto vrijeme gradio je reputaciju umjetnika koji svjesno provocira, prelazi granice i izaziva snažne reakcije, a njegov je profesionalni ugled teško narušen nakon sudskog procesa i pravomoćne osude 2022. godine.