'Podizanje ograda od bodljikave i žilet žice na granicama Hrvatske, Slovenije i Mađarske odgovor je mađarske i slovenske politike na veliki priljev izbjeglica koji bi mogao naštetiti divljim životinjama. Ograde ubijaju životinje koje se zapliću u žilet žice i narušavaju teško ostvarenu povezanost populacija životinja, upozorava u tekstu u Natureu Đuro Huber iz projekta zaštite divljih životinja LIFE DinAlp Bear

Stručnjaci ističu da se otvaranjem političkih granica koje se dogodilo u dvadesetom stoljeću, europska populacija velikih zvijeri oporavila i porasla.

'Taj uspjeh rezultat je prekograničnih projekata zaštite i gospodarenja koje podupiru povezane zakonske legislative i učinkovito upravljanje populacijama divljih životinja. Međutim danas duž granica Slovenije, Hrvatske i Mađarske niču ograde, a isto je u planu i za pogranična područja Latvije i Estonije s Rusijom. One će vjerojatno utjecati na smeđe medvjede, vukove, risove i jelene', upozorava tekst koji zajednički potpisuju John D. C. Linnell s Norwegian Institute for Nature Research u Norveškoj, Đuro Huber sa Sveučilišta u Zagrebu, Arie Trouwborst s Tilburg Universityja u Nizozemskoj i Luigi Boitani s University of Rome La Sapienza u Italiji.

Autori podsjećaju da bi podizanje ograda moglo biti protivno međunarodnim sporazumima o zaštiti staništa divljih životinja kao što je 'Habitats Directive' Europske komisije i traže da se što prije provedu mjere koje bi ublažile štetne posljedice, odnosno da se ograde uklone što je prije moguće.

Istu problematiku još opširnije pokrili su Andy Coghlan i Mićo Tatalović u New Scientistu

U članku naslovljenom 'Ograde postavljene da zaustave dolazak izbjeglica u Europu ubijaju životinje' autori upozoravaju da se na ogradama već bilježe prve žrtve među divljači. No ističu da je još veći problem to što će ograde drastično rascjepkati već i onako malene populacije nekih vrsta poput risova koje su već ranije bile na rubu izumiranja među ostalim i zbog parenja s bliskim srodnicima. Naime, njihove su populacije na području Slovenije i Hrvatske svedene na 60 do 70 jedinki što je premalo za održavanje genetske raznovrsnosti koja je ključna za njihovu otpornost i zdravlje.

Coghlan i Tatalović navode i druge ozbiljne probleme koje uzrokuje usitnjavanje staništa, a osobito ističu uobičajeno kretanje životinja u potrazi za hranom, vodom, skloništem i partnerima za razmnožavanje.