Takav bi scenarij mogao postati još izgledniji ako se ostvari prijedlog Kremlja o sastanku Putina, američkog predsjednika Donalda Trumpa i kineskog čelnika Xi Jinpinga. Komentator njemačkog tjednika Spiegela Georg Fahrion upozorava da bi Europa u takvom poretku mogla izgubiti utjecaj na odluke presudne za vlastitu sigurnost.

Prema prijedlogu Moskve, trojica čelnika mogla bi se sastati 18. i 19. studenoga u kineskom Shenzhenu, na marginama samita Azijsko-pacifičke gospodarske suradnje (APEC). Trump je pokazao interes za tu mogućnost, spominjući i razgovore o nuklearnom razoružanju. No nije jasno bi li Kina nastupila kao posrednik između Washingtona i Moskve ili bi za pregovarački stol došla s vlastitim zahtjevima.

‘U tom političkom nacrtu nema mjesta za Ukrajinu i Europljane’, upozorava Fahrion u komentaru objavljenom 22. listopada. U svijetu u kojem bi tri velike sile dogovarale pravila, Njemačka i ostatak Europe mogli bi postati tek objekti njihovih odluka.

Nova Jalta bez Europe?

Fahrion takav scenarij uspoređuje s konferencijom na Jalti, održanom u veljači 1945. na Krimu, kada su čelnici Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Sovjetskog Saveza raspravljali o poslijeratnom poretku. Za istočnoeuropske države dogovori velikih sila značili su desetljeća života pod sovjetskom dominacijom.

Iako je sastanak u Shenzhenu zasad samo prijedlog, autor smatra da potezi američkog predsjednika već upućuju na mogućnost ustupaka Rusiji na račun Ukrajine i Europe.

‘Sve je očitije da je Trump spreman žrtvovati Ukrajinu i Europu’, piše Fahrion. Kao primjere navodi poteze koje pripisuje američkom predsjedniku nakon njegova telefonskog razgovora s Putinom prije otprilike dva tjedna. Među njima su dogovor o dizelskom gorivu s Rusijom i zaustavljanje sankcija protiv Moskve koje su prethodno bile dogovorene. Usto je Trump zatražio i smjenu ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.

A tu su i smanjeni dotok američkih obavještajnih podataka Ukrajini, ograničenja u radu satelitskog interneta Elona Muska te zastoj u isporukama već plaćenih presretačkih projektila Patriot, važnih za obranu od ruskih zračnih napada.

U međuvremenu Rusija nastavlja napadati ukrajinsku infrastrukturu. Kijev i drugi dijelovi zemlje suočavaju se s prekidima opskrbe električnom energijom i vodom, dok se Ukrajina priprema za petu zimu od početka ruske invazije punog opsega.

Zelenski je upozorio da bi Ukrajina teško mogla opstati ako bi se Moskva i Washington doista udružili protiv nje. ‘Ukrajina se, naravno, ne bi mogla održati’, rekao je.

Europa bi mogla platiti visoku cijenu

Posljedice eventualnog ukrajinskog poraza, upozorava komentator Spiegela, ne bi ostale unutar granica te zemlje. Ruski utjecaj mogao bi se proširiti sve do istočne granice Poljske, a milijuni Ukrajinaca mogli bi krenuti prema zapadu u potrazi za sigurnošću.

Takav bi razvoj događaja, prema Fahrionovoj procjeni, omogućio Putinu da se snažnije usredotoči na izazivanje NATO-a i slabljenje jedinstva Saveza. Europske zemlje morale bi povećati izdvajanja za obranu, ali i u vojnim planovima uzeti u obzir mogućnost da Rusija protiv njih iskoristi resurse Ukrajine.

Zbog toga Fahrion smatra da Europa mora pokazati kako nije osuđena samo na trpljenje posljedica odluka velikih sila, nego da i sama može nametnuti cijenu potezima koji ugrožavaju njezine interese.

‘Europa mora svojim potencijalnim protivnicima u trojnom savezu dati do znanja da ne može samo trpjeti bol nego je može i nanositi’, poručuje.

Kao glavno sredstvo pritiska izdvaja gospodarsku snagu Europske unije. I Kina i Sjedinjene Države imaju snažan interes za pristup europskom tržištu, što Bruxellesu daje mogućnost da trgovinske odnose iskoristi za zaštitu svojih političkih i sigurnosnih interesa.

Fahrion kao primjer navodi poteze EU-a prema Pekingu, za koje smatra da su početkom listopada pridonijeli boljoj zaštiti europske automobilske industrije. Podsjeća i na siječanjske napetosti oko Grenlanda, kada su europske države pokazale spremnost na aktiviranje takozvane ‘trgovinske bazuke’, instrumenta namijenjenog suzbijanju gospodarske prisile. Time su, prema njegovoj ocjeni, pridonijele odvraćanju Trumpa od ambicija povezanih s aneksijom Grenlanda.

Njemački kancelar Friedrich Merz i francuski predsjednik Emmanuel Macron nedavno su predložili daljnji razvoj i jačanje takvih instrumenata. Fahrion u tome vidi važnu pouku: u svijetu velikih geopolitičkih promjena Europa bi mogla izgubiti ako ne bude odlučnije branila vlastite interese.

Treba li EU upotrijebiti 'trgovinsku bazuku'?

Autor poziva europske čelnike da prije eventualnih novih dogovora Trumpa i Putina, a osobito prije mogućeg sastanka u Shenzhenu, jasno upozore da će na sporazume koji gospodarski štete EU-u odgovoriti najširim mogućim protumjerama dopuštenima europskim pravilima.

Takav pristup, međutim, otvara i pravne dvojbe. Trgovinski instrumenti Unije osmišljeni su za rješavanje trgovinskih sporova, a ne za kažnjavanje geopolitičkih odluka s kojima se Bruxelles ne slaže. Fahrion ipak smatra da ozbiljnost situacije opravdava razmatranje novih načina njihove primjene.

Među mogućnostima spominje i sankcioniranje kineskih kompanija koje opskrbljuju Rusiju, a dosad nisu bile obuhvaćene sankcijama. Priznaje da bi takve mjere imale gospodarske posljedice i za Europu, ali upozorava da bi cijena nečinjenja mogla biti još veća.

Glavna je poruka, kaže, da Europska unija ne smije dopustiti da se o njezinoj budućnosti i sigurnosti odlučuje bez njezina sudjelovanja. Ako Putin, Trump i Xi pokušaju dogovoriti novi međunarodni poredak, Europa mora pokazati da raspolaže sredstvima kojima može zaštititi vlastite interese.

‘Europa mora zaustaviti ove ljude’, zaključuje Fahrion.