Dinamo je na gostovanje u Zaprešić stigao posve opušten. Ante Čačić ostavio je na klupo nekolicinu prvotimaca, poput Sammira, Beqiraja, Tonela i Rukavine, suprotstavljajući Interu ipak sasvim solidnu momčad. Njegovi igrači imali su tijekom cijele utakmice terensku nadmoć; obrambeno su bili dominantni, u veznom redu solidni, samo je 'štekao' napad koji nikako nije uspjevao zabiti. Istina, nisu 'modri' niti stvorili previše prilika, no i ono malo su - promašivali.

Utakmicu protiv Intera prelomila su dva događaja. Prvi se svakako odnosi na ozljede čak trojice braniča Intera, pa su domaćini čak posljednjih 15-tak minuta igrali s 10 igrača, a drugi je ulazak Sammira koji je povezao redove svoje momčadi, podijeli dvije asistencije za dva gola i odigrao još nekoliko jako lijepih poteza koje njegovi napadači u konačnici ipak nisu uspijeli pretvoriti u pogotke.

Strijelci za Dinamo bili su Puljić i Čop, no valja naglasiti kako je vrlo dobro odigrao i Ibanez, a na kraju utakmice s nekoliko ubačaja istaknuo se i mladi Halilović.

Jedini pravi potez od domaćih igrača vidjeli smo u samoj završnici prvog poluvremena, kad su nogometaši Intera čak i zatresli mrežu Kelave, no taj gol je opravdano poništen zbog zaleđa.

Dinamo je očito više razmišljao o srijedi i utakmici protiv PSG-a u Ligi prvaka i Zaprešić je odradio na mišiće. Niti u jednom trenutku nije bilo upitno koja je momčad kvalitetnija, a kad je pao prvi gol, tad više nije bio upitan niti pobjednik. Inter se pokazao kao solidna, mlada i neiskusna ekipa, no i koja ima potencijala.