Najčešće ih neutraliziraju ukrajinski dronovi ili topnička vatra, a neki vojnici se, kada vide da neće uspjeti, sami raznesu ručnim granatama – riječ je, u osnovi, o samoubilačkim misijama. Oni koji ipak prežive, završavaju u ukrajinskom zarobljeništvu.

"Željezni konji" u službi propagande i preživljavanja

Ruske snage te motocikle nazivaju "željeznim konjima", a njihova upotreba posljednjih tjedana postaje sve češća. Riječ je o odgovoru na dominaciju dronova, koja je potpuno izmijenila dinamiku bojišta. Prema podacima s terena, ruska vojska sada izvodi više od 200 napada dnevno duž prve crte, što je dvostruko više nego u travnju.

Prvi motocikli počeli su se koristiti još prošle godine, kao lokalna improvizacija među postrojbama koje su trpjele velike gubitke u klasičnim pješačkim napadima. U ožujku su se prvi put pojavili na bojištu kod Toretska, a ubrzo su napadi motociklista postali svakodnevni.

Zora smrti: Napadi u skupinama, mete su dronisti i minobacači

Tipičan napad uključuje 10 do 20 motociklista, raspoređenih u širini do 400 metara, koji u zoru jure prema ukrajinskim linijama. Glavna meta su jedinice s dronovima i minobacačima, koje su slabije naoružane i teže se brane u bliskom kontaktu.

‘Nije to uzaludna smrt. Ako to ponavljaju iznova i iznova, mi moramo trošiti vrijeme i resurse tražeći one koji prežive. To im pomaže da zauzmu više teritorija’, izjavio je ukrajinski poručnik Jevhen.

Motorizirani vojnici i laka vozila u fokusu nove ruske strategije

Prema pisanju The Timesa rusko ministarstvo obrane planira opremiti više od polovice pješaštva motociklima, quadovima i buggy vozilima. Time se nastoji povećati mobilnost i brzina napada, pogotovo u uvjetima gdje je svaki statični cilj laka meta za dronove.

No upravo su dronovi i dalje najveći izazov za rusku vojsku. Oni omogućuju precizan nadzor i ciljanje, čime otežavaju ne samo napredovanje već i opskrbu prvih linija – od municije do hrane.

U nekim gradovima ceste su već prekrivene visokim zaštitnim mrežama, kako bi se vozila barem donekle zaštitila od napada iz zraka.

Siva zona: Život između života i smrti

Područje između dvije fronte – tzv. "siva zona" – postaje sve šire. Na nekim dijelovima ono se proteže do 29 kilometara, a u njemu vlada potpuni kaos. Sela su sravnjena sa zemljom, rovovi stalno mijenjaju vlasnike, a vojnici žive u zemunicama i podrumima napuštenih kuća.

Put prema toj zoni sve je opasniji – umjesto u oklopnim transporterima, vojnici često pješice hodaju kilometrima, noseći sačmarice za obranu od dronova, izbjegavajući asfaltirane ceste koje su pod stalnim nadzorom iz zraka.

Opskrba se sve više prebacuje pomoću "vampirskih dronova", koji mogu nositi do 10 kilograma, ili kopnenih dronova, koji prevoze i do 400 kg tereta. Rat u Ukrajini sve više poprima tehnološku, asimetričnu dimenziju, gdje motocikli i improvizacija zamjenjuju tenkove i konvencionalne napade.