Bojazan od 'jeftine radne snage s istoka Unije koja dolazi pokupiti izdašnu socijalnu pomoć zapada' dobro je poznata i rezultirala je sa sedam godina (maksimalni rok) zabrane rada. No da ni taj rok nije bio dovoljan da se barem donekle utišaju brojne predrasude, pokazuje aktualno raspoloženje u Velikoj Britaniji, jednoj od članica najmanje sklonih primanju nove radne snage. Tako je premijer David Cameron, navodno pod pritiskom euroskeptika, govorio o 'socijalnom turizmu' Rumunja i Bugara.

Niz europskih listova upozorio je na dvostruke standarde u primjeni paneuropskih načela slobode kretanja i rada na prostoru Unije. Le Monde tako podsjeća na podatke Europske komisije prema kojima trenutno 14 milijuna europskih građana živi izvan vlastite zemlje, od čega su dvije trećine zaposlene, dio ih je u mirovini ili studira (oko tri milijuna), a tek neznatni dio prima naknade za nezaposlene u drugoj zemlji.

No šest mjeseci pred europske izbore, u ekonomskoj situaciji koja je još veoma daleko od oporavka (posebice u južnim i istočnima članicama Unije) i u jeku jačanja svih tipova populizama, itekako je još vitalna ideja o opasnosti radnika s istoka. Sveopćoj konfuziji oko otvaranja prostora novim radnicama, zaključuje francuski list, pridružile su se i sasvim nevezane recentne rasprave o Romima, Schengenu (ni Rumunjska ni Bugarska još službeno ne ispunjavaju uvjete), o primjeni direktive o mobilnim radnicima, o imigrantima…

Guardian pak govori o stigmatizaciji kao o bio-sociološkom fenomenu koji se može pripisati instinktu prilagodbe životu u maloj skupini i nastojanju da je se očuva pred stranim naletima. Tako se kroz povijest jasno može pratiti kako su razne skupine redovito bile predmetom stigmatizacije, prije svega došljaci, a zatim i starija populacija te, općenito, svi nekonformisti. Sumnja prema došljacima znači da ideje koje ih negativno opisuju padaju na plodno tlo. A takve populističke stavove moguće je redovito pronaći upravo u diskursu političke klase koja im pruža znatan legitimitet. Znani i glasni euroskeptik Nigel Farage tako pak javno govori o 'valu rumunjskog kriminala' koji stiže u Britaniju.

Britanski list stoga poziva na svjesne kognitivne procese korelativne uređenom društvu kojima je cilj suzbiti upravo te iracionalne strahove o članovima drugih i drugačijih skupina, bilo da se radi o osobama s invaliditetom bilo pak o muslimanima. Ta sposobnost omogućuje suživot u velikim i složenim društvenim zajednicama sastavljenim od osoba različitog etničkog podrijetla.

Biološki zadan strah od drugog, koji opstaje i danas usprkos postavljenim pravilima života u suvremenim heterogenim zajednicama, nije samo moralno pogrešan, već i opasan. Tu bi lekciju trebala prije svega savladati politička elita i čuvati se takvog oportunizma.