U autobusu je bilo pedesetak izletnika iz Slovenije i Istre, uglavnom iz Buzeta, kojima je cilj bio je obilazak Titove špilje i drugih jugoslavenskih spomen-obilježja podignutih u sjećanje na desant na Drvar 1944. godine, kada su njemačke snage pokušale zarobiti vođu otpora Josipa Broza Tita.

Dolazak više stotina ljudi u Drvar prodrmao je pomalo zaboravljeni i uspavani gradić u jugozapadnoj Bosni. Kroz povijest ratovi su ovdje ostavljali duboke traume, smjenjivali su se osvajači i zatirala prošlost i srpske i hrvatske zajednice. No danas ti ljudi u zajedništvu dijele monotonu svakodnevnicu.

Spomen-kompleks, u kojemu je središnja točka Titova špilja, kao da je zamrznut u vremenu bivše Jugoslavije.

Na samom ulazu je drveni stup s crvenom petokrakom na vrhu i smjerokazom u kilometrima prema općinama i gradovima koji su u bivšoj državi u svojem imenu imali i Tita. Drvar bio je jedna od takvih sredina, a u Hrvatskoj je to bila Korenica.

U muzeju fotografije, povijesni dokumenti i izloženi predmeti posjetiteljima približavaju vrijeme u kojemu je ovaj gradić bio jedno od središta partizanskog pokreta.

Posebno mjesto zauzima priča o partizanskom vođi i njegovu bijegu pred njemačkim snagama, čiji je glavni cilj bio njegovo zarobljavanje. U središtu muzejskog postava nalazi se i odijelo koje su njemačke postrojbe uspjele zaplijeniti, no sam im je Tito izmaknuo.

Slovenci najviše žale

‘U sklopu spomen-kompleksa nalazi se Titova vila, Etnografski muzej i još jedan muzejski objekt, a iznad samog muzeja nalazi se Titova pećina’, objašnjava Dušan Dragoš, kustos Muzeja ‘25. maj’, koji je na tom radnom mjestu tek nekoliko mjeseci.

Kompleks je 2011. godine proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, a između 1950. i 1991. bio je jedna od najposjećenijih lokacija u bivšoj Jugoslaviji. Godišnje ga je obilazilo oko 200.000 ljudi.

Danas su brojke znatno skromnije. Tijekom cijele 2025. godine kompleks je posjetilo između 3500 i 4000 ljudi, ali je samo u razdoblju od 8. srpnja do 18. kolovoza ove godine evidentirano oko 2000 posjetitelja.

Dragoš kaže da uočava rast interesa i da posjetitelji dolaze iz gotovo svih dijelova Europe, ali i iz Australije, Kanade, Sjedinjenih Američkih Država, Japana, pa čak i iz Palestine i Singapura.

Oko 70 posto gostiju, prema njegovoj procjeni, čine strani posjetitelji, uključujući one iz država nastalih raspadom Jugoslavije.

Najviše je Slovenaca. Njih je između 30 do 40 posto ukupnog broja gostiju.

‘To su uglavnom ljudi u dobi od oko 55 godina i stariji, dakle ljudi koji se sjećaju života u Jugoslaviji. Govore mi da im nikada u životu nije bilo ljepše nego u tom razdoblju’, kaže Dragoš, dodajući kako posjetitelji iz Slovenije posebno izražavaju nostalgiju za tim vremenom i o Titu imaju vrlo visoko mišljenje.

Najbrojniji ‘stranci’ Nijemci, ali s fotoaparatom

Izvan okvira bivša Jugoslavije najbrojniji su, pomalo ironično - Nijemci.

‘Iz razgovora s njima vidi se da je većina upoznata s onime što se ovdje događalo i da to prihvaćaju kao činjenicu’, kaže kustos Dragoš.

Subotnji posjetitelji, Buzećani i Slovenci, nisu bili osobito raspoloženi za razgovor s novinarima.

Kratko su izrazili su žaljenje što današnje generacije, prema njihovu mišljenju, više ne žive ideale antifašizma na način na koji su ih živjeli njihovi prethodnici.

Posebno su se zgražali nad događajima uoči utakmice Hajduka, koje su navodili kao primjer društvene klime i odnosa prema antifašističkom nasljeđu. Za njih posjet Drvaru nije samo obilazak lokaliteta iz povijesti, nego i povratak vrijednostima za koje smatraju da su u današnjem društvu potisnute.

Dragoš, međutim, nastoji zadržati distancu. Ne ulazi u političke rasprave o Titu niti posjetiteljima nameće vlastito tumačenje prošlosti.

Njegov je posao, kaže, predstaviti povijesni kontekst i omogućiti ljudima da se upoznaju s događajima koji su obilježili Drvar.

Dragoš smatra da bi se uz relativno skromna ulaganja kompleks mogao bolje predstaviti i promovirati. Objekti su, kaže, u relativno dobrom stanju, premda su na pojedinim mjestima potrebni popravci. Dosadašnja ulaganja bila su minimalna i uglavnom su financirana iz prihoda od ulaznica.

Povratak u normalu

Nakon obilaska muzeja posjetitelji su se uputili prema Titovoj pećini, do koje vodi razmjerno zahtjevna planinarska staza. Uspon stjenovitim terenom dodatno odvaja ovaj dio kompleksa od muzejskih prostorija i približava posjetitelje mjestu na kojemu se odvijao jedan od najpoznatijih događaja jugoslavenske ratne povijesti.

Međutim, koliba koja se tamo nalazi zaključana je.

Dok su se izletnici nakon obilaska Titove špilje spuštali prema podnožju kompleksa, tišinu je u jednom trenutku proparao zvuk helikoptera kojim je Plenković otputovao iz Drvara. Gradić je nakon ‘burne’ subote pune posjetitelja nastavio živjeti uobičajenim jednoličnim tempom.

Tamošnja hrvatska i srpska zajednica okupirana je egzistencijalnim problemima i stalnim odljevom stanovnika. Iako različito gledaju na prošlost, pogled na budućnost jednako im je neperspektivan.