Stanovnici Pakistana počeli su u subotu glasovanje na ključnim izborima koji bi trebali potvrditi relativnu stabilnost demokracije u toj nestabilnoj zemlji jugozapadne Azije i jedinoj muslimanskoj nuklearnoj sili, prenose agencije. Više do 86 milijuna birača pozvano je izabrati 342 zastupnika Narodne skupštine među 4.670 kandidata i vijećnike četiriju pokrajinskih skupština među 11.000 drugih kandidata. Za sigurnost na 70.000 birališta, od kojih se polovica smatra 'rizičnima', zaduženo je 600.000 pripadnika policije i vojske.
Zemlja koja je od osnutka svakog desetljeća doživjela po jedan prevrat i čiji su vladari pogibali u sumnjivim okolnostima, pod stalnim je terorističkim napadima s više od 47.000 poginulih od 2003. do 2013. Javno nezadovoljstvo raste i zbog napada američkih bespilotnih letjelica na uporišta islamističkih i talibanskih pobunjenika na sjeverozapadu Pakistana.
Zato izbornu kampanju najveće političke stranke nisu mogle provesti u miru i morale su otkazati tradicionalne izborne skupove pošto je više od 100 osoba ubijeno u kampanji.
Na zadnjim izborima 2008. pobijedile su napredne stranke, a 2013. očekuje se uspjeh desnog centra i Muslimanske lige (PML-N) bivšeg premijera Navaza Šarifa te stranke u usponu PTI-ja (Pakistan Terek-e-Insaf, Pakistanski pokret za pravdu) koju vodi bivši slavni igrač kriketa Imran Kan
Šarif, magnat čelične industrije, izborni je favorit i očekuje se da će osvojiti treći premijerski mandat nakon prvoga od 1990. do 1993., kada je pao zbog korupcije, i drugoga od 1997. do 1999., kada je svrgnut zadnjim vojnim pučem bez prolijevanja krvi, a izveo ga je general Pervez Mušaraf
Imran Kan kampanju je vodio mobilizirajući srednji sloj i mladež, site tradicionalnih političkih stranaka, no njegov pad s pozornice na izbornome skupu unio je neizvjesnost.
U pet godina otkako je 2007. ubijena njezina čelnica, karizmatska bivša premijerka Benazir Buto, vladajuća Stranka pakistanskog naroda (PPP) izgubila je popularnost zbog talibanskih prijetnja i neispunjenih gospodarskih očekivanja.
Izbori se smatraju povijesnima i ključnima za potvrdu da je demokracija počela hvatati korijenje u nestabilnom Pakistanu. Prođe li prijenos vlasti u redu, bit će to prvi put od osnutka zemlje da neka civilna vlada osigura miran prijelaz vlasti na drugu civilnu vladu.
