Nedonošenjem odluke o ustavnoj tužbi 'gospodina B. G.' – kako u Otvorenom pismu Ustavnom sudu RH svoga klijenta Branimira Glavaša naziva njegov osječki odvjetnik mr. sc. Dražen Matijević – ni nakon četiri godine i tri mjeseca od njezina podnošenja Ustavni sud ne samo što krši zakonsku normu prema kojoj je to trebao učiniti u roku godine dana, čime dodatno ugrožava njegova ljudska prava, nego i narušava ugled Republike Hrvatske kao države visokih pravnih standarda
I, dodali bismo, podgrijava priče o 'politički motiviranom i montiranom procesu', kako sudski postupak i presudu protiv njega otpočetka tumače njegovi poklonici i dužnosnici HDSSB-a. Jednako misli i odvjetnik Matijević nastojeći proniknuti u razloge tako dugog odsustva odluke o njegovoj ustavnoj tužbi.
'Sa Suda su mi se neformalno opravdavali iznimnom složenošću i opsežnošću predmeta koji ima više od dvije tisuće stranica, ali i govorili da na njemu intenzivno rade te najavljivali skoro donošenje odluke. Međutim, Ustavni sud bi trebao utvrditi jesu li u dosadašnjem suđenju povrijeđena ljudska prava i slobode zajamčene Ustavom i ne bi se trebao zamarati činjeničnim supstratom. Njihov je posao vrlo jednostavan – odlučiti jesu li razlozi na kojima se temelji tužba točni i istiniti ili nisu i jesu li dokazi izvedeni u postupku nezakoniti, pa ako jesu, usvojiti tužbu, a ako nisu, odbiti je. Opsežnost spisa zato ne može biti valjana isprika za tako dugo neodlučivanje', kaže Matijević i dodaje da neslužbeno zna kako je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu zbog toga već upozorio Ustavni sud RH na nezakonito i neustavno postupanje.
Kao jedan od razloga zbog koje smatra da bi ustavna tužba morala proći, navodi da je Vrhovni sud odbio žalbeni razlog protiv prvostupanjske presude koji se odnosio na to da se Glavašu sudilo uzimajući u obzir protokol Ženevske konvencije o nemeđunarodnim ratnim sukobima.
'U žalbi sam utvrdio da se u Hrvatskoj 1991. godine nije zbivao nemeđunarodni, nego međunarodni ratni sukob, što podrazumijeva i primjenu drugog, odgovarajućeg protokola. Taj je razlog glatko odbijen. Ove jeseni, međutim, taj isti Vrhovni sud taj je žalbeni razlog u jednom drugom predmetu prihvatio i ukinuo prvostupanjsku presudu. Već zbog toga presuda gospodinu Glavašu ne može opstati', smatra odvjetnik Matijević navodeći i druge razloge za usvajanje ustavne tužbe i ponavljanje postupka.
Bez obzira na to je li u pravu ili ne, Ustavni je sud davno morao odlučiti o Glavaševoj ustavnoj tužbi koju je, osim njega, podnijelo još troje njegovih odvjetnika. I najgori ratni zločinac ima ljudska prava, a Ustavni sud uređene pravne države mora ih štititi tako da u primjerenom roku odluči o njegovoj tužbi.
U konkretnom slučaju doveo se i u nezavidan položaj da mora odlučivati pod pritiskom vrlo izvjesnih teških posljedica svoje odluke. Prihvati li ustavnu tužbu, državu izlaže visokom odštetnom zahtjevu Branimira Glavaša zbog godina nepotrebno provedenih u zatvorima kao presuđeni ratni zločinac i poniženja što ih je zbog toga trpio on, njegova obitelj i druge bliske mu osobe. Odbije li tužbu, izlaže se provjeri Europskog suda za ljudska prava i mogućoj novoj kompromitaciji Hrvatske u međunarodnoj zajednici. U takvim okolnostima teško je zamisliti da suci Ustavnog suda mogu neopterećeni odlučivati.
Takvo odugovlačenje ne donosi ništa dobro ni obiteljima i prijateljima žrtava ratnih zločina za koje je Glavaš osuđen, jer i oni ne mogu dobiti zasluženu pravnu zadovoljštinu sve dok se na slučaj 'Garaža' i 'Selotejp' ne stavi točka. Zato Ustavni sud predugim odlaganjem rješavanja Glavaševe ustavne tužbe ne čini uslugu nikomu, a štetu će na kraju ponovno morati platiti hrvatski građani, bilo proračunskim novcem, bilo nacionalnim ugledom dok će ustavni suci i ovoga puta iz svega izići neokrznuti.
