Auto od pola milijuna kuna nije rastrošnost, već prijeka potreba – tvrdi Mladen Karlić, gradonačelnik Vinkovaca, posljednji u nizu dužnosnika koji pokazuju zastrašujuće simptome oktanskog bjesnila. Dok nacija ruje po kontejnerima, politička klasa luduje, izvoljevajući sve luksuznija, bezobrazno skupa vozila.

U ljubavi prema bijesnim autima između desnice i ljevice nema baš nikakve razlike. Svjetonazorske razlike ne igraju tu nikakvu ulogu. Karlić je član HDZ-a. Ali je na isti način limuzinu sličnih financijskih gabarita naručila i crvena Marina Lovrić Merzel. Sisačka županica služila se čak identičnom retorikom: javnost je pokušala uvjeriti da je zapravo bila skromna i da bez takve automobilske konjice ne može u obilazak terena. Ne može po selima ni do ugaslih poduzeća po Sisku bez Audija A6 sa sedam brzina. U antologiju automobilskih megalomana već prije se uključio i HNS-ov Goran Habuš, gradonačelnik Varaždina, koji je tražio vozilo s minimalno 260 konjskih snaga, jer je, kako je rekao, čovjek krupnih dimenzija.

Jagma za neprimjereno, iritantno raskošnim automobilima upućuje na nevjerojatnu beskrupuloznost. U zemlji koju su doveli na prosjački štap političari se vozikaju u zlatnim kočijama. Njihova primanja ni beneficije ne zavise od materijalnih mogućnosti države. Ponašaju se kao da je Hrvatska ekonomski i socijalno procvjetala. Ne samo da ne korespondiraju sa stvarnošću koju živi narod, nego su uvjereni da nabavka preskupih auta, otvorena manifestacija njihove odnarođenosti, uopće neće biti kažnjena. Bude li tako, onda problem nije u klasi krvopija, nego u onima koji ih biraju.