KRUGMAN ZA ALTERNET

'O glavi nam rade siledžije s pogrešnim idejama!'

Grčka kriza

Grčka kriza

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

Američki ekonomist, nobelovac Paul Krugman novom knjigom 'Okončajte ovu depresiju, sada' prenosi jasnu poruku: ne mora biti ovako. Krivci za mračno ekonomsko stanje su ljudi s pogrešnim idejama, koji su se posljednjih desetljeća toliko osilili da su, neopterećeni sumnjom u same sebe, svjesno zanemarili zdravu pamet i iscrpljuju čovječanstvo svojim politikama štednje

Zato Krugman u naslovu i spominje depresiju, umjesto recesiju, koje su nam pune uši.

'Recesija je kada stvari idu prema dolje, kada ekonomija opada. Depresija je kada ekonomija pada i ostane dolje dugo vremena. Imamo Veliku depresiju, koja je trajala više od desetljeća. Unutar nje bile su dvije recesije i dva razdoblja oporavka, u smislu da su stvari postajale bolje, ali ne puno bolje. Cijelo to razdoblje bilo je uistinu strašno za Ameriku i za svijet. Sada smo upravo u takvom razdoblju. Nije toliko strašno kao Velika depresija, ali nije ni daleko. Ima kontinuitet. Već smo u petoj godini vrlo visoke nezaposlenosti, s jako lošom perspektivom za mlade ljude. To je depresija', rekao je Krugman u intervjuu za AlterNet Radio Hour.

Krugman se fokusira na posljednjih pet godina, jer su se stvari koje su se dugo kuhale katastrofalno pogoršale 2007., uglavnom zbog nedostatka političke volje i gotovo univerzalnog prihvaćanja konzervativne 'vudu' ekonomije, o čemu u knjizi piše: 'Onima koji su imali više ili manje dobre ideje o tome što je potrebno ekonomiji, uključujući Obamu, nedostajalo je hrabrosti i volje da se prihvate posla i promijene stvari ili da kasnije barem priznaju da je ono što su radili u prvoj rundi bilo neprimjereno.'

Začarani krug

Usporedio je današnju situaciju s automobilom kojem se ispraznio akumulator: 'Mozgate što sve može biti, a možete ga pokrenuti nevjerojatno lako, ako ste spremni prihvatiti da je u tome problem. Prvo i najvažnije, imamo ekonomiju u kojoj jednostavno nema dovoljno potrošnje. Potrošači posrću pod dugovima, a korporacije ne žele trošiti ako ne vide potražnju. Netko mora iskoračiti i potrošiti, a taj netko je vlada. Kada obitelji stežu remen, vlada ga mora olabaviti, da nadoknadi taj gubitak potražnje. Vlada međusobna ovisnost - tvoja je potrošnja moj prihod, ako istovremeno stegnemo remene, zapravo nam je svima gore. To je temeljna pogreška.'

Republikance loži .01 posto

Jedna od Krugmanovih teza jest ta da nejednakost u prihodima proizvodi ipolitičku nejednakost - jedno prati drugo. Objasnio je što pritom mislina primjeru SAD-a:

'Nejednakost ima svoje uspone i padove. PrijeVelike depresije bili smo društvo velikih klasnih razlika. To se bitnopromijenilo 30-ih i 40-ih. Neko vrijeme smo bili srednja klasa, a ondase ponovo pojavila nejednakost. Politička polarizacija također je imalauspone i padove. Savršeno prate jedno drugo. Politička polarizacija inejednaki prihodi idu ruku pod ruku. Imamo itekako razloga vjerovati dataj odnos nije slučajan. Bogatima je lako kupiti političku potporu. USAD-u se to prakticiralo tako da republikance guraju interesisuperelite. Ne jedan posto, nego .01 posto. Tako da je nevjerojatnaeksplozija prihoda .01 posto odgurala republikance daleko udesno, dotočke gdje nema centra. Centar nije izdržao i nastao je jaz. To nijezato što su se demokrati premjestili ulijevo, zato što nisu - pomaknulisu se udesno. A to je zato što su se republikanci premjestili u Gammakvadrant. To je u korijenu političke paraliziranosti koja je danas nadjelu.'

Krugman odbacuje naklapanja o tome da mora postojati ekstremna nejednakost u prihodima da bi se kreirala uspješna, rastuća ekonomija, jednostavno zato što je povijest pokazala drukčije: 'Najbolja generacija ekonomskog rasta u Americi jest generacija nakon Drugog svjetskog rata, kada bogati nisu bili ni približno toliko bogati kao ovi danas, a stvorena su tolika radna mjesta uz najvišu poreznu stopu ponekad i 90 posto. Bogati ljudi nisu ništa bolji poslodavci od bilo koga drugoga.'

Nestanak eura za godinu dana

Ima li šanse da SAD zadesi sudbina Grčke?

Teško, objašnjava Krugman, jer je Grčka u sasvim drukčijoj situaciji i nema vlastitu valutu, nego je puno ranjivija i izložena procesima od kojih je SAD odvojen. Situacija u EU je takva da Krugman predviđa mogući nestanak eura već za godinu dana. Teško zadužene zemlje ne mogu devalvirati svoje valute ni izvesti monetarne trikove koji su uobičajeni u takvim situacijama. Krugman se čudi što Grčka još nije istupila iz monetarne unije.

'Napuštanje bi bilo strašno, ali ostajanje je beznadna situacija. Oni će izaći, a kada ostali vide da je to moguće, to će imati efekta na banke u Španjolskoj i Italiji, koje su puno veći igrači. Eurozona se može održati samo ako se europske elite počnu ponašati bitno drukčije. Moraju reći - stani malo, tlačenje ljudi zbog njihovih navodnih fiskalnih grijeha sada nam nije prioritet - spašavanje eura jest. To znači neograničeno posuđivanje bankama i vladama tih zemalja: puno ekspanzivniju i u neku ruku inflacijsku monetarnu politiku. Možda to ponudi neku nadu u spašavanje sistema.'

Kukavičja jaja

Kao dobitnik Nobelove nagrade za novu trgovinsku teoriju, ocijenio je koliko se ekonomske teorije primjenjuju u praksi, prilikom sklapanja trgovinskih sporazuma iza zatvorenih vrata:

'Rekao bih da je prvih 50 godina poslijeratnih pregovora donijelo dobre stvari, pogotovo za izvoz proizvoda iz siromašnih zemalja. To je vrlo važno zbog priča o uspjehu, država koje su se uzdigle i postale pristojna mjesta za život te zemalja koje zahvaljujući izvozu drže glavu iznad vode. Ali posljednjih desetljeća velik dio trgovinskih sporazuma bili su samo sporazumi o zaštiti raznih vrsta interesa. Na primjer, CAFTA (Central American Free Trade Agreement), koji je zapravo sporazum o intelektualnom vlasništvu i uglavnom osigurava monopol farmaceutskih kompanija. Puno toga što je prolazilo pod sloganom slobodne trgovine zapravo je nešto drugo i često nauštrb radničkih interesa i s jedne i s druge strane.'

Svojim brojnim člancima, intervjuima, knjigama te na vlastitom blogu, Krugman ukazuje na apsurdnost problema: 'Zaglavili smo u pričama o deficitu - fantomskoj opasnosti - u pogrešno vrijeme. Mislim da tupljenje ovih stvari i ukazivanje na dokaze ima itekako smisla, zbog čega sam i objavio knjigu. U nadi da možemo pomaknuti ovu debatu malo dalje, u smjeru činjenja prave stvari.'

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi