Silvia Salis u samo nekoliko mjeseci postala je jedno od najzvučnijih imena talijanske politike. Donedavna atletičarka i olimpijka tek je u svibnju ušla u političku arenu, a već je spominju kao moguću buduću lidericu talijanske oporbe, pa čak i kao osobu koja bi jednog dana mogla ozbiljno ugroziti aktualnu premijerku Giorgiu Meloni
Silvia Salis privukla je pozornost nakon iznenađujuće pobjede na lokalnim izborima u Genovi. Iako je riječ o tradicionalno lijevom gradu, osam godina bio je pod vodstvom desnice. Upravo zato njezina pobjeda kao kandidatkinje lijeve koalicije doživljena je kao nešto više od lokalnog uspjeha te je za mnoge ljevičare postala simbol političke renesanse, kakvu bi rado vidjeli i na nacionalnoj razini.
Nada na lijevoj strani političkog spektra ne proizlazi samo iz uspjeha u Genovi, već i iz nezadovoljstva aktualnim stanjem u oporbi. Elly Schlein, čelnica najveće oporbene Demokratske stranke (PD), ni nakon dvije i pol godine na njenom čelu ne uspijeva dominirati političkom scenom. Mala medijska vidljivost, presudna u talijanskoj politici, koči rast njezina političkog utjecaja.
vezane vijesti
Politički trenutak koji ide u prilog Salis
Salis se u tom kontekstu nameće kao sušta suprotnost: aktivna je na društvenim mrežama, komunikativna, opuštena te u javnosti često nastupa i u ulozi majke dvogodišnjeg dječaka, što je kontrast u odnosu na tradicionalno distanciranu sliku političara ljevice te njezina 'prizemnost' privlači birače koji su izgubili povjerenje u etablirane stranačke figure.
I dok se ljevica još pita tko bi je mogao izvući iz višegodišnje krize, desna koalicija Giorgie Meloni stabilna je kao rijetko koja u modernoj talijanskoj povijesti. Braća Italije dugoročno drže oko 31 posto podrške, Forza Italia i Liga po oko osam posto, a ništa ne upućuje na ozbiljniji pad do kraja mandata 2027. godine.
S druge strane, PD stagnira na 22 posto, Pokret pet zvjezdica je na oko 13 posto, a nadmetanje tih dviju stranaka za iste birače slabi protuvladin blok. Široka oporbena koalicija pod nazivom Campo Largo postoji više kao nužan formalni savez nego kao projekt s jasnom vizijom.
Politologinja Cecilia Sottilotta smatra da takva praznina na lijevom polu objašnjava popularnost Salis.
'Očekivanja koja se polažu u nju više govore o slabosti talijanske oporbe nego o njezinim osobnim političkim kapacitetima', kazala je Sottilota za Handelsblatt. Političko iskustvo, dodaje, Salis tek treba dokazati na nacionalnoj razini.
Od atletike do politike
Prije ulaska u politiku Salis je dvaput predstavljala Italiju na Olimpijskim igrama u disciplini bacanja kladiva. Nakon toga karijeru je nastavila kao sportska dužnosnica, a naposljetku je postala potpredsjednica Talijanskog olimpijskog odbora. Svoj politički brend gradi na profesionalnosti i ozbiljnosti, uz energičan stil komunikacije.
Podsjetnik da gradonačelničke fotelje znaju biti odskočna daska u Italiji također hrani optimizam njezinih simpatizera. Naime Matteo Renzi prošao je sličan put: prvo je bio gradonačelnik Firence, potom vođa PD-a, pa premijer.
Iako Salis zasad tvrdi da joj je primarni fokus 'isključivo Genova', malo tko vjeruje u to da nacionalne ambicije nisu na stolu.
Upravo zato su očekivanja velika gdje god nastupi. Tako je bilo i nedavno u Brescii, gdje je sudjelovala na raspravi o budućnosti Italije pred prepunim auditorijem. Publika je međutim ostala razočarana. Organizatori su joj dali tek dvadesetak minuta, a ono što je izgovorila, prema reakcijama prisutnih, zvučalo je kao nastavak programa tradicionalne ljevice, ne kao nova vizija.
'Nadao sam se da će donijeti novi vjetar i prestati s tim starim lijevo-desno sukobom. Ali čuli smo iste stare poruke', rekao je nakon skupa liječnik iz Brescie Davide Perrotti.
