Prema vojnom stručnjaku Stephenu Hardingu, na samom kraju Drugog svjetskog rata vodila se neobična bitka u kojoj su se na jednoj strani našli Nijemci i savezničke snage, a na drugoj SS-ovci u obrani austrijskog dvorca Itter. U toj slabo poznatoj povijesnoj epizodi američki novinski portal Daily Beast vidi prije svega priliku za efektnu ekranizaciju u Hollywoodu
U Hardingovoj novoj knjizi 'Posljednja bitka' detaljno se opisuje neobičan povijesni događaj na kraju Drugog svjetskog rata. 5. svibnja 1945, pet dana nakon Hitlerovog samoubojstva, tri tenka iz 12. američke divizije pod zapovjedništvom kapetana Johna C. Leea Jr. krenula su u oslobađanje austrijskog dvorca (Schloss Itter) u Tirolu u kojem je bilo zarobljeno mnoštvo francuskih visokopozicioniranih političara (među ostalim, tu su bili zatočeni nekadašnji premijeri Paul Reynaud i Edouard Daladier i zapovjednici oružanih snaga, generali Maxime Weygand i Paul Gamelin). Kada su na poprište stigli vojnici SS-ove divizije da osvoje dvorac i smaknu zatočenike, malobrojnim su se američkim snagama pridružili njemački vojnici, protivnici nacističkog režima. Prema knjizi, upravo u trenutku kada su SS-ovci zauzeli pozicije, stiglo je pojačanje američke vojske kojoj su se pridružili odbjegli austrijski vojnici.
Bitka za srednjovjekovni dvorac u Austriji ostaje zapamćena kao jedini put u Drugom svjetskom ratu kada su se zajedno borili američke i njemačke trupe na istoj strani. Bici su se, usprkos političkim razilaženjima, ubrzo pridružili i francuski zarobljenici. Neki od njih bili su čak i članovi Višijevske vlade koji su unatoč nominalnoj podršci fašističkog režima ipak završili u nacističkom zatvoru. Da bi se donekle shvatio šaroliki profil zatvorenika, dovoljno je napomenuti da je jedan od zatvorenika bio i Michel Clemenceau, sin velikog francuskog državnika Georgesa Clemenceaua, kojeg je Gestapo uhapsio 1943. i koji je bio veliki protivnik Višijevske vlade. Upravo je on bio jedan od ključnih ljudi u obrani dvorca.
Filmičnosti priče, smatra Daily Beast, svakako doprinose i ženski akteri, žene i ljubavnice francuskih zatočenika koje su odabrale ostati u zatočeništvu sa svojim odabranicima, te bojnik Josef ‘Sepp’ Gangl iz njemačkih oružanih snaga koji je poginuo boreći se zajedno s Amerikancima.
Nadalje, priča dobro objašnjava kontekst kraja Drugog svjetskog rata kada su savezničke snage postupno prodirale u Njemačku i Austriju dok se dio njemačkih snaga pomirio sa sudbinom izgubljenog rata, a dio (SS-ove divizije) se pak borio do samog kraja. U dvorcu su radili zatvorenici iz Dachaua i drugih koncentracijskih logora kojima su pomagali francuski zatvorenici.
