Izraelci će 27. listopada birati novi saziv parlamenta, a glavno pitanje kampanje je hoće li Benjamin Netanyahu ostati premijer. No čak i ako izgubi vlast, ne treba očekivati velik zaokret u izraelskoj politici prema Palestincima i zemljama regije, upozoravaju sugovornici portala Türkiye Today.

Među glavnim izazivačima Netanyahua je Gadi Eisenkot, bivši načelnik Glavnog stožera izraelske vojske i čelnik stranke Yashar, koji je prema nizu anketa jedan od vodećih kandidata za premijera. Ipak, njegovi stavovi o Palestincima i mogućem osnivanju palestinske države ne upućuju na velik odmak od sadašnje politike.

Uoči izbora za Türkiye Today govorili su Haggai Matar, direktor časopisa +972 Magazine, novinar i redatelj Rami Younis te Tal Schneider, politička dopisnica The Times of Israel.

Izbori između Netanyahua i ostalih desnih opcija

Matar smatra da se izraelska politička scena iz inozemstva često pogrešno prikazuje kao sukob dvaju podjednako snažnih tabora s bitno različitim pogledima na Palestince i sigurnosnu politiku.

'Za sve osim palestinskih stranaka, a možda donekle i Demokrata, riječ je o različitim nijansama desne politike', rekao je Matar, procjenjujući da bi desne stranke mogle osvojiti između 95 i 100 od ukupno 120 mjesta u Knesetu.

Sličnu ocjenu iznio je Younis, koji smatra da izraelska oporba ne nudi stvarnu alternativu politici prema Palestincima. Prema njegovim riječima, izbori su za velik dio izraelskih birača prije svega pitanje žele li Netanyahua na vlasti, a ne izbor između rata i mira.

Schneider, međutim, upozorava da se izraelsko biračko tijelo mora promatrati i kroz iskustvo napada Hamasa 7. listopada 2023. godine, kada je ubijeno oko 1200 ljudi, a 251 osoba odvedena u Gazu. Strah i trauma nakon tih događaja i dalje snažno utječu na političku raspravu i naglasak na sigurnosti, rekla je.

Eisenkot izaziva Netanyahua, ali ne zagovara zaokret

Eisenkot se nastoji predstaviti kao alternativa Netanyahuu, no istodobno nastoji privući desne birače. Matar ističe da je kritizirao palestinske predstavnike u Knesetu i odbacio mogućnost da njegova vlada ovisi o njihovoj potpori.

Eisenkot je također izjavio da je načelo dvodržavnog rješenja, prema kojem bi uz Izrael postojala neovisna palestinska država, pogreška. Obećao je i da će u roku od 18 mjeseci od preuzimanja dužnosti okončati vlast Hamasa u Gazi, bilo provedbom plana američkog predsjednika Donalda Trumpa, bilo vojnom akcijom.

Matar smatra da Eisenkot pokušava nadmašiti Netanyahua s desna, umjesto da ponudi drukčiji pristup izraelsko-palestinskom sukobu.

I drugi oporbeni političari imaju ograničenu potporu palestinskoj državnosti. Bivši premijer Naftali Bennett protivi se njezinu osnivanju i podržava širenje izraelskih naselja, dok je Yair Lapid dugoročno zagovarao dvodržavno rješenje, ali nije obećao zaustaviti širenje naselja. Stranka Avigdora Liebermana predlaže ukidanje Palestinske samouprave.

U Netanyahuovoj koaliciji još su izraženiji zahtjevi za aneksijom palestinskih područja i širenjem naselja. Ministri Itamar Ben-Gvir i Bezalel Smotrich zagovaraju tvrdu politiku prema Palestincima, uključujući prijedloge o njihovu iseljavanju iz Gaze i okupirane Zapadne obale.

Hoće li Netanyahu nakon izbora zadržati vlast?

Netanyahu se suočava i sa suđenjem zbog optužbi za korupciju, podmićivanje i zlouporabu povjerenja, koje odbacuje. Međunarodni kazneni sud izdao je 2024. nalog za njegovo uhićenje zbog sumnje na ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u Gazi.

Schneider smatra da sudski postupak sam po sebi neće odlučiti izbore. Suđenje traje godinama, a njegov politički učinak teško je procijeniti.

Prema aktualnim anketama, ni Netanyahuov ni oporbeni blok zasad nemaju sigurnu većinu u parlamentu. To otvara mogućnost dugotrajnih pregovora, manjinske vlade ili novih izbora ako nijedan tabor ne uspije okupiti dovoljno zastupnika.

Matar upozorava da bi takav ishod mogao ponovno dovesti do političkog zastoja. Jedna od mogućnosti bila bi neočekivana koalicija dijela oporbe s ultraortodoksnim strankama ili dogovor koji bi uključivao potporu palestinskih stranaka.

Younis, međutim, smatra da Izrael prolazi kroz dublju političku krizu, koju povezuje s ratovima, odnosom prema Palestincima i sukobima oko pravosuđa.

Promjena premijera ne znači i promjenu politike

Sugovornici se razlikuju u procjeni izraelske političke stabilnosti, ali Matar i Younis ne očekuju da bi sama smjena Netanyahua bitno promijenila odnos prema Palestincima.

Matar smatra da međunarodna zajednica ne bi trebala automatski ublažiti pritisak na Izrael ako na vlast dođe nova vlada. Upozorava da bi se takva promjena mogla pogrešno protumačiti kao dovoljan razlog za novu priliku izraelskom vodstvu, iako su i oporbeni političari iznijeli tvrde stavove o Palestincima.

Younis također ne očekuje temeljnu promjenu izraelske politike prema zemljama regije, dok Schneider ističe da bi nova vlada ipak mogla promijeniti diplomatske odnose. Ipak, sigurnost granica i vojno suzbijanje oružanih skupina u Gazi, Libanonu i Siriji i dalje bi, prema njezinoj procjeni, bili među prioritetima izraelskog vodstva.

Matar smatra da bi za ozbiljniji zaokret bio potreban snažniji međunarodni pritisak, koji bi izraelske vlasti potaknuo da sigurnost pokušaju osigurati pregovorima, a ne daljnjom vojnom silom.

Ishod izbora 27. listopada zato bi mogao promijeniti osobu na čelu izraelske vlade, ali ne nužno i smjer njezine politike prema Palestincima i ostatku regije, zaključuje Türkiye Today.