Omid, čiji identitet iz sigurnosnih razloga nije objavljen, u iranske se sigurnosne snage prijavio s 18 godina. Kako je ispričao za DW, tada ga je vodila ‘duboka predanost svojoj zemlji’. Na akademiji su kadeti, tvrdi, bili pod neprekidnim nadzorom režima, od vojnih vježbi do molitvi i političkih govora.

‘Oni oblikuju umove mladih kadeta’, rekao je Omid.

Prema njegovu svjedočenju, dio kadeta poslije napreduje unutar sigurnosnog sustava i dolazi do elitnog kruga visokih časnika koji planiraju operacije protiv protivnika režima, uključujući otmice i atentate u Iranu i inozemstvu. Ta skupina, tvrdi, raspolaže velikim ljudskim i financijskim resursima. Omid kaže da je i sam sudjelovao na njezinim sastancima.

Kada se početkom 2026. obratio DW-u, Omid je iza sebe imao nekoliko desetljeća službe kao zapovjednik elitnim iranskim specijalnim snagama. Njegovo svjedočenje otvorilo je pitanja o motivima: je li riječ o pokušaju širenja dezinformacija ili diskreditiranja DW-a, čiji je perzijski servis u Iranu službeno sankcioniran? Postojala je i zabrinutost za sigurnost iranskih zaposlenika te medijske kuće.

Tijekom višemjesečne komunikacije novinari DW-ova istraživačkog tima i perzijske redakcije prikupili su od Omida dokumente, fotografije i videosnimke povezane s njegovom obukom. Ona je, prema dostavljenim materijalima, uključivala snajpersko gađanje, nadzor, ulične borbe, kontrolu nereda i padobranske tečajeve. Omid je predao i podatke o lokacijama tajnog nadzornog centra te stambenih kompleksa namijenjenih visokim pripadnicima sigurnosnih snaga.

Prema njegovim tvrdnjama, članove tajnog kruga povezuje apsolutna odanost iranskom vrhovnom vođi, a njihova je zadaća planiranje i provođenje operacija protiv onih koje režim smatra prijetnjom.

Privilegije koje dolaze uz potpunu kontrolu

Omidovo svjedočenje DW-u je pružilo rijedak uvid u funkcioniranje iranskog sigurnosnog aparata i život njegovih najodanijih pripadnika. Prikupljeni materijali i razgovori sa stručnjacima omogućili su novinarima da provjere znatan dio njegovih navoda. Posrednik je istraživački tim povezao i s drugim visokorangiranim prebjegom, čije je svjedočenje potvrdilo ključne pojedinosti iz Omidove priče.

DW navodi da je potvrdio identitet obojice muškaraca, ali nije objavio pojedine detalje kako bi zaštitio njih i njihove obitelji. Iran je i ranije progonio disidente i oporbene aktiviste u inozemstvu, među kojima i novinare.

Od iranskog veleposlanstva u Berlinu i Ureda vrhovnog vođe zatražili su komentar. Ured nije odgovorio, dok je veleposlanstvo odbacilo optužbe.

‘Islamska Republika Iran odlučno odbacuje ove optužbe i zaključke koji su iz njih izvedeni’, poručili su.

Omid kaže da je kao visoki pripadnik specijalnih snaga imao pristup povlasticama koje režim osigurava svojim ljudima. Među njima su financijski poticaji, unosni gospodarski ugovori za njihove tvrtke te posebno uređeni stambeni kompleksi s vlastitim džamijama, školama i bolnicama. U tim su naseljima, prema njegovim riječima, privatne satelitske antene zabranjene, a vjerska praksa obvezna.

Takav život, međutim, ima svoju cijenu.

‘Kontrola, samo kontrola’, rekao je Omid, opisujući nadzor kojem su izloženi časnici.

‘Ne smijete jednostavno otići na vjenčanje ili putovati. Oduzmu vam putovnicu, čak odlučuju i u koje škole vaša djeca smiju ići.’

Kontrola se, tvrdi, proteže i na privatni život, uključujući provjere potencijalnih bračnih partnera. Čak ni nakon što se oženio, nije smio supruzi otkriti čime se doista bavi.

‘To vas doista izjeda iznutra’, rekao je.

Politolog Saeid Golkar sa Sveučilišta Tennessee, koji je istraživao zapovjednu strukturu iranskog sigurnosnog sustava, smatra da odvajanjem pripadnika takvih postrojbi od ostatka stanovništva vlasti lakše održavaju nadzor nad njima.

‘Na taj način mogu stvoriti pritisak unutar pripadnika iste grupe i mnogo učinkovitije provoditi indoktrinaciju’, rekao je Golkar za DW.

Takve snage, dodao je, zbog odvojenosti od šireg društva mogu biti manje sklone protivljenju uporabi sile protiv civila.

‘Ponekad bih zaplakao tijekom molitve’

Mjesec dana nakon što je počeo razgovarati s Omidom, posrednik je DW povezao s još jednim visokorangiranim prebjegom. Muškarac kojeg redakcija naziva Reza radio je u iranskom Ministarstvu informiranja, odnosno obavještajnoj službi.

Poput mnogih koji su se pridružili sigurnosnom aparatu, Reza potječe iz religiozne obitelji. Pokazujući fotografiju iz mladosti, nasmijao se ugledavši sebe s dugom bradom i turbanom kakav često nose pobožni vjernici u Iranu. Kaže da članovi njegove obitelji i danas obnašaju važne dužnosti u režimu.

U mladosti je i sam bio gorljivi pristaša vlasti. Prisjetio se da bi katkad zaplakao tijekom molitve jer je vjerovao da služi svojem narodu i Islamskoj Republici te da bi ‘možda čak mogao umrijeti kao mučenik za islam’.

S vremenom je promijenio stav, nakon što je izbliza svjedočio obračunima s prosvjednicima. Iranske sigurnosne snage godinama su pucale na građane, uhićivale ih i tukle tijekom prosvjeda protiv pogoršanja životnih uvjeta i strogih zakona o ‘moralnosti’. Reza danas nosi kratko ošišanu kosu.

Deset izgubljenih godina

Tijekom gotovo potpunog gašenja interneta 8. siječnja sigurnosne su snage otvorile vatru na prosvjednike koji su izašli na ulice zbog nestašica i naglog rasta inflacije. Razmjeri nasilja postupno su postajali jasniji kako su iz zemlje pristizale snimke koje su dokumentirale postupanje vlasti.

Organizacije za zaštitu ljudskih prava izvijestile su o tisućama ubijenih prosvjednika diljem Irana. I Omid i Reza kažu da su ih upravo masovna ubojstva, među kojima i pucanje na nenaoružane prosvjednike u bolničkim krevetima, duboko potresla. Tvrde da ih je to naposljetku potaknulo da progovore za DW.

Omid odlučno poriče da je ikada pucao na prosvjednike ili naredio podređenima da to učine. DW nije mogao neovisno potvrditi tu tvrdnju. Na dodatna pitanja ipak je priznao da je svjedočio ubojstvima demonstranata.

Reza kaže da ga je osjećaj krivnje zbog ‘10 ili 11 izgubljenih godina služenja okrutnom sustavu’ potaknuo da progovori, premda time ugrožava sebe i obitelj.

‘Istina je da, kada vam je protivnik režim koji se ne drži nikakvih moralnih vrijednosti, morate biti spremni na sve’, rekao je.

Obojica su opisala tajne zapovjedne centre koji, prema njihovim riječima, imaju važnu ulogu u suzbijanju prosvjeda. U njima se sastaju visoki predstavnici različitih jedinica i službi, dok se na velikim ekranima u stvarnom vremenu prikazuju snimke nadzornih kamera iz Teherana. Slični centri, tvrde, postoje i u drugim dijelovima zemlje.

Nadzor prosvjeda provodi se i bespilotnim letjelicama. Reza navodi da se u centrima objedinjuju informacije s terena, podaci s platformi poput Twittera i Telegrama te informacije prikupljene nadzorom i prisluškivanjem.

U prosvjedne skupine ubacuju se i agenti u civilu. Prema Omidovu svjedočenju, oni katkad usmjeravaju povorke prema mjestima na kojima ih čekaju sigurnosne snage.

Namjerna ubojstva prosvjednika

Omid tvrdi da je predstavnik vrhovnog vođe u zapovjednom centru imao ‘odriješene ruke’ pri izdavanju naredbi i odlučivanju ‘koliko grubo treba postupati s prosvjednicima’.

Kada redovna policija više ne uspijeva zaustaviti demonstracije, u akciju se, prema tvrdnjama Omida i Reze, uključuju elitne postrojbe Revolucionarne garde i policije. Njihovi pripadnici često nose crnu odjeću, a lica skrivaju fantomkama.

Organizacije za ljudska prava dokumentirale su uporabu automatskog i poluautomatskog oružja, pa čak i teških strojnica postavljenih na kamionete, tijekom gušenja prosvjeda.

‘Činjenica da sigurnosne snage koriste vojno oružje namijenjeno borbenim situacijama kao odgovor na prosvjede pokazuje da su ubojstva prosvjednika namjerna’, smatra Raha Bahreini, istraživačica Amnesty Internationala za Iran i autorica nedavnog izvješća o zapovjednom lancu tijekom prosvjeda 2022. nakon smrti Jine Mahse Amini u pritvoru.

Dakhme, mjesto na kojem se planiraju ubojstva

Nakon višemjesečne komunikacije Omid je DW-u dao upute za pronalazak naizgled obične lokacije u Šahr-e Reju, na rubu Teherana. Ondje se nalazi molitvena dvorana između ordinacije radne terapije i ljekarne.

Objekt nosi naziv Beit al Shohada, odnosno Kuća mučenika, no Omid kaže da ga mnogi časnici zovu Dakhme, što znači kripta ili grobnica.

Prema njegovu svjedočenju, pod krovom od valovitog lima sastajali su se visoki časnici kako bi dogovarali tajne operacije izvan službenih državnih struktura.

‘Prisustvovao sam sastancima u Dakhmeu na kojima se donose odluke o ubojstvima. To je stroj za ubijanje’, rekao je.

Omid je više puta naglasio da je na sastanke dolazio po nalogu nadređenih te da nikada nije sudjelovao u operacijama koje su ondje navodno planirane.

Nabrojao je niz ubojstava i otmica u Iranu i inozemstvu za koje tvrdi da su dogovoreni upravo u Dakhmeu. DW nije uspio neovisno potvrditi te navode, ali je utvrdio da su neke od osoba koje je spomenuo doista umrle u nerazjašnjenim okolnostima.

Nekoliko stručnjaka s kojima je DW razgovarao povezalo je Dakhme s pokušajem ubojstva savjetnika reformističkog predsjednika prije više od dva desetljeća. Drugi stručnjaci nikad nisu čuli za taj objekt. Nitko od sugovornika nije mogao potvrditi da je centar i dalje aktivan, no pojedini stručnjaci smatraju da je njegovo postojanje uvjerljivo.

‘Islamska Republika vjerojatno danas još više osjeća potrebu za takvim skupinama’, rekao je Miad Maleki, bivši dužnosnik američkog Ministarstva financija koji se donedavno bavio izradom programa sankcija protiv Irana.

Prema njegovu mišljenju, tajno organiziranje operacija omogućilo bi iranskim vlastima da uvjerljivo poriču odgovornost za pojedina ubojstva.

Zbog tajnovitosti koja okružuje Dakhme, velik dio daljnjih detalja temelji se na Omidovu svjedočenju i malobrojnim fotografijama vjerskih ceremonija iz unutrašnjosti objekta koje je DW pribavio.

Omid kaže da tajni sastanci obično počinju pod krinkom vjerskih obreda i rituala. Sudionici se okupljaju u velikoj dvorani ukrašenoj zelenim zastorima i vjerskim zastavama. Nakon zajedničke večere ostaje samo uži krug časnika, koji predaje mobilne telefone i ostavlja ih u posebnom prostoru.

‘Iskusni stručnjaci iz iranskih specijalnih snaga i obavještajnih operacija’ potom do kasno u noć raspravljaju o ubojstvima i otmicama, tvrdi Omid.

‘Za te ljude položaj osobe nije naročito važan. Ako nekoga smatraju prijetnjom vrhovnom vođi Islamske Republike, to doživljavaju iznimno ozbiljno i djeluju’, rekao je.

Nakon završetka operacija, tvrdi Omid, sudionici se vraćaju svojim uobičajenim dužnostima unutar iranskog sigurnosnog sustava, sve dok ih ponovno ne okupi zadatak obrane Islamske Republike – pod svaku cijenu.