Suodgovorno je i četvero potpredsjednika i svih 12 članova Predsjedništva SDP-a, među kojima su i Marina Lovrić Merzel i Željko Sabo, koji su trebali zamrznuti svoje članstvo u tijelima stranke još onda kad su znali da se protiv njih vodi istraga zbog zloupotrebe položaja i ovlasti.

Njih dvoje to nisu učinili ni nakon što su podignute optužnice (Sabo), odnosno ni nakon oduzimanja slobode (Lovrić Merzel). Ako su se zbog sitnih i(li) većih osobnih interesa odlučili skrivati iza vladajuće stranke, to im oni koji je vode nisu smjeli dozvoliti, i to ne zato što to smatra veći dio javnosti, nego zato što im to piše i u osnovnom dokumentu stranke – Statutu SDP-a.

Članak 19. Statuta SDP-a jasno kaže da Predsjedništvo SDP-a može odmah sa svih funkcija suspendirati ili isključiti člana/članicu ako ocijeni da njegovo/njezino ponašanje i djelovanje šteti ugledu stranke.

Članak 18. definira da ugled SDP-a ruši onaj čije je ponašanje i djelovanje usmjereno protiv stranačkih organa ili nečasnim djelima ili grubim postupcima krši Statut, programska načela i ciljeve stranke.

Nedjela za koja se sumnjiči i zbog kojih je uhićena Merzel Lovrić, kao i ona za koja je optužen Sabo dovoljan su razlog za to da ih Predsjedništvo SDP-a trenutao suspendira sa stranačkih dužnosti. Činjenica da im ta nedjela nisu dokazana i u sudskom postupku može služiti kao (privremena) izlika da ih se ne izbaci iz stranke. Za trenutnu pak suspenziju u stranci poštenih namjera nema izlike.

No uzmemo li u obzir to da je Aleksandra Kolarić zbog verbalnog delikta hitnim postupkom izbačena iz stranke – samo zato što je rekla da je pokušaj spašavanja Josipa Perkovića, u koji se Milanović bio upustio prošle godine, pogrešan i krajnje štetan za državu i stranku – u zemlji i inozemstvu, onda činjenica da Lovrić Merzel i Sabo nastavljaju formalno nesmetano djelovati u stranci potvrđuje sumnje kako se SDP-ov vrijednosni sustav stopio s HDZ-ovim.

Inače, Kolarić je Milanovićeve tvrdnje kako nije 'procjenitelj štete' u slučajevima Merzel i Sabo komentirala na društvenim mrežama riječima da je 'Milanović počinitelj štete'.

Iz izvora naslijeđa političkog djelovanja Ivice Račana u samostalnoj Hrvatskoj SDP-ovci su crpili titulu stranke poštenih političara, ali taj je izvor u mandatu Zorana Milanovića isušen.

Nakon današnje montipajtonovske poruke kako već i samo sazivanje konferencije za novinare dokazuje i da je netko preuzeo političku odgovornost, i to u zlom času - kad se proračun DORH-a i USKOK-a s osnovanom sumnjom troši na antikorupcijske istrage protiv pripadnika najužeg vodstva stranke - vrh SDP-a može samo organizirati karmine za političku vjerodostojnost.

Ako ista postava, koja je 'zaslužna' za izjednačavanje krivnje HDZ-a i SDP-a za katastrofalno ekonomsko, socijalno, društveno i političko stanje u državi (mišljenja sam da krivnja ipak nije jednaka i da debelo preteže još uvijek na stranu HDZ-a) bude vodila stranku u iduće parlamentarne izbore, poraz će biti neizbježan.

Zapravo, možda je jedino što i dalje održava Zorana Milanovića na vlasti (ne)sretna povijesna okolnost da najjaču opozicijsku stranku vodi osoba mentalno zakopana u crnoj prošlosti - Tomislav Karamarko.

Njih dvojica hrane jedan drugoga i jedan drugog trebaju da bi se održali na postojećim pozicijama. Karamarku treba nesposobni i kompromitirani Milanović jer onda njegova nesposobnost i kompromitiranost dolazi manje do izražaja. Isti su princip primijenili i na djelovanje stranaka koje vode.

I zato sad dok HDZ živi s presudom za pljačku vlastite države, a SDP-ove čelnike pretresaju istražna tijela, možemo očekivati samo novi krug ideoloških prepucavanja – od ćirilice, Tuđmana i devedesetih, do jama iz Drugog svjetskog rata.

Njima trebaju mrtvi jer ne znaju što bi sa živima.