Vrkić je tu tešku optužbu na Glavašev račun tada umotao u javni pogovor, prethodno rekavši da ga 'nije strah glasno reći ono o čemu se u Osijeku dvadeset godina šapće'. Pozvao je i nadležne državne institucije da 'procesuiraju njegov kriminal u pretvorbi i privatizaciji'.

Svojevrsna odstupnica, kojom je teret odgovornosti za izrečeno pokušao prebaciti na anonimne 'šaptače', nije se Glavaša osobito dojmila, posebice stoga što su mediji prenijeli samo Vrkićevu optužbu dok su 'šaptače' uglavnom ignorirali, pa je svoju čast odlučio obraniti na sudu.

Sve je najavljivalo žestok obračun osječkoga gradonačelnika i najutjecajnijega osječkog političara posljednja dva i pol desetljeća te konačno skidanje vela tajni s pojedinih lokalnih privatizacijskih priča. Vrkić je čak, na poziv Županijskoga državnog odvjetništva, toj instituciji teatralno, pred televizijskim kamerama i aparatima fotoreportera, odnio i dva registratora dokumentacije kojom navodno potkrepljuje svoje tvrdnje, pa se s nestrpljenjem očekivalo da i ova institucija počne obavljati svoj posao.

Jer ako bi se ocjenjivalo po procesuiranim slučajevima kriminalne pretvorbe i privatizacije u Osijeku, što se Glavašu na mnogim internetskim forumima i u neformalnim razgovorima često više zamjeralo nego počinjenje ratnih zločina, pretvorba društvenog vlasništva u tome je gradu provedena čisto kao sveta vodica.

Osječani su tu mnogo očekivali od svoga gradonačelnika i on je bio toga svjestan. U svoju je obranu pripremio nekoliko autentičnih svjedoka pretvorbenih i privatizacijskih igara iz devedesetih s intenzivnim zadahom kriminala, od kojih su neki od njih svoja saznanja već podijelili s javnošću i nadležnim institucijama. No ništa od toga nije dobilo sudski pravorijek, niti je takav rasplet izgledan u skoroj budućnosti.

Na prvom ročištu održanom u listopadu 2014, na koje su Branimira Glavaša u svojstvu privatnog tužitelja doveli kao ratnog zločinca iz mostarskog zatvora uz najviše mjere osiguranja i to o državnom trošku, napetost se u sudnici mogla napipati u zraku. I sada kada su Osječani, a i dobar dio hrvatske političke javnosti, očekivali dugo najavljivan dvoboj koji će napokon skinuti koprenu s mutnih privatizacijskih slučajeva, gradonačelnik Vrkić bacio je koplje u trnje. Javno se pred sucem Ivanom Sajterom ispričao Glavašu što ga je povrijedio, jer mu to nije bila namjera, kao ni da naškodi njegovoj časti i ugledu.

Glavaš je ispriku velikodušno prihvatio uz uvjet da je iskrena, što znači i da se još može predomisliti utvrdi li da nije bila iskrena. To pak znači da Vrkić mora jako paziti što će i kako govoriti o Glavašu da ne bi doveo u pitanje iskrenost svoje isprike i opet se našao pred sudom.

Očitovanju suca o odbacivanju privatne tužbe zbog prihvaćanja isprike optuženog prethodilo je dulje usuglašavanje teksta isprike. Za to su vrijeme novinari i snimatelji bili udaljeni iz sudnice. Premda smo očekivali mogućnost dogovora i povlačenje/odbacivanje tužbe, nitko od nas novinara nije očekivao da bi razlog tomu mogla biti Vrkićeva isprika.

Naime, jasno je kako je svim stranama u postupku taj slučaj postao opterećenje, ponajprije samom tužitelju.

Branimiru Glavašu danas, dok čeka novu presudu Vrhovnoga suda o odgovornosti za ratne zločine i kada se sa svojom političkom strankom HDSSB-om priprema za predstojeće parlamentarne izbore, najmanje treba kopanje pred sudom i novinarima po eventualnom pretvorbenom i privatizacijskom kriminalu i mogućem ratnom profiterstvu u kojem je sudjelovao. Iskazi svjedoka koji su ga proteklih godina javno optuživali za kriminal u privatizaciji – među kojima i bivši predsjednik Republike Stjepan Mesić – te mogućnost da nekadašnji najbliži Glavaševi suradnici, a danas koalicijski partneri i prijatelji Ivice Vrkića, otkriju okrivljenom gradonačelniku kompromitirajuće podatke o Glavaševoj odgovornosti bili su više nego dobri razlozi da se iz sudskog pretresanja te vruće tematike izvuče kako god zna. Zašto mu je Vrkić ponudio više nego častan izlaz, teško je objasniti.

Osim što mu je suđenje dodatna briga pored svih onih koje ima kao gradonačelnik i činjenice da ga sudac naziva okrivljenikom, Vrkića ništa drugo ne bi trebalo opterećivati da lagodno nastavi s postupkom. Njegova braniteljica, Ksenija Vržina iz Odvjetničkog ureda Hanžeković, namjeravala je predložiti najmanje šest svjedoka koji su spremni iznijeti svoja neposredna saznanja o ulozi Branimira Glavaša u pojedinim privatizacijskim slučajevima, zbog kojih su gradski 'šaptači', a onda i gradonačelnik javno, Glavaša nazvali ratnim profiterom. Takvih je slučajeva nekoliko, a za tu kvalifikaciju dovoljan bi bio i jedan. Nije nužno da nečije ratno profiterstvo utvrdi sud da bi ga ljudi takvim smatrali i stekli o njemu takvo uvjerenje. Koliko god Glavaš i dalje imao utjecaja na institucije sustava u Osijeku i pojedine visoko kotirajuće dužnosnike i službenike, Vrkićevi su izgledi za oslobađajuću presudu bili vrlo dobri.

Nakon što je prije godinu i pol Ivica Vrkić glasno rekao ono o čemu su mnogi samo šaptali, na hrabrosti i britkosti čestitali su mu mnogi, ne samo Osječani. U novom su gradonačelniku napokon prepoznali nekoga tko je u stanju artikulirati njihove potrebe, raščistiti dugogodišnje nepravde, potaknuti pravosudno procesuiranje kriminala u privatizaciji i ulogu Branimira Glavaša u tomu. Vrkić je tada ponosno hodao gradom.

Danas je, nakon isprike i naprasnog ispuhavanja toga balona nade svojih sugrađana, otišao na odmor u vikendicu na Viru. Glavaš je ostao u Osijeku slaviti još jednu političku pobjedu.