EUROPSKI sud za ljudska prava (ESLJP) utvrdio je povredu zbog prekasnog odlučivanja o uvjetnom otpustu za mladića koji je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu osuđen na dvije godine maloljetničkog zatvora. Kazna mu je trebala isteći u kolovozu 2013. godine
Prema Zakonu o sudovima za mladež, nadležni sud morao je po službenoj dužnosti, dva mjeseca prije nego što izdrži dvije trećine kazne, ispitati mogućnost njegova uvjetnog otpusta, izvijestio je ured hrvatske predstavnice pred ESLJP-om. Podnositelj je u listopadu 2012. sam podnio molbu za uvjetni otpust.
Međutim, tada je imao 23 godine pa su hrvatska tijela različito tumačila treba li o njegovu zahtjevu odlučivati prema pravilima za maloljetnički zatvor ili prema pravilima za punoljetne zatvorenike. Zbog toga je predmet prebacivan između različitih tijela. Županijski sud u Splitu prihvatio je njegovu molbu u travnju 2013. godine, a podnositelj je istog dana pušten na slobodu, oko četiri mjeseca prije isteka kazne.
Nakon toga je tužio Republiku Hrvatsku i zatražio naknadu štete, tvrdeći da je zbog nepravilnog rada sudova odluka o njegovu uvjetnom otpustu donesena prekasno. Hrvatski sudovi odbili su njegov zahtjev. Zaključili su da nije dosegnut prag odgovornosti države za nezakonit ili nepravilan rad suda, uzimajući u obzir nejasne propise, pitanje nadležnosti i činjenicu da nije bilo sigurno da bi bio pušten ranije te da je odluka donesena na vrijeme.
vezane vijesti
Ustavni sud odbio je njegovu ustavnu tužbu. Pred ESLJP-om podnositelj je tvrdio da mu je zbog zakašnjelog odlučivanja o uvjetnom otpustu povrijeđeno pravo na slobodu.
Sud je prihvatio argument hrvatske zastupnice da zakašnjelo odlučivanje nije značilo da je samo lišenje slobode bilo nezakonito. Utvrđeno je da je podnositelj kaznu izdržavao na temelju pravomoćne osuđujuće presude, da je kazna bila točno određena i da nije bilo okolnosti koje bi prekinule vezu između osude i njegova boravka u zatvoru.
Dosuđeno 3.000 eura odštete
ESLJP je istaknuo i da hrvatsko pravo nije jamčilo prijevremeni otpust, nego samo obvezu da se ta mogućnost ispita. Također se nije moglo zaključiti da bi podnositelj bio pušten ranije da je odluka donesena na vrijeme. Taj dio zahtjeva zato je proglašen neosnovanim.
Sud je, međutim, utvrdio da je hrvatsko pravo propisivalo obvezno sudsko ispitivanje mogućnosti uvjetnog otpusta iz maloljetničkog zatvora. Budući da je Županijski sud u Splitu tu mogućnost ispitao oko šest mjeseci kasnije nego što je propisano Zakonom o sudovima za mladež, ESLJP je zaključio da o molbi nije odlučeno dovoljno brzo te je utvrdio povredu.
Podnositelju je dosuđeno 3000 eura neimovinske štete i 830 eura za troškove postupka pred Ustavnim sudom. Ostatak zahtjeva za pravičnu naknadu odbijen je.
