Sigmund Freud imao je vrlo progresivan stav u vezi s homoseksualnošću, u doba kada je ona bila smatrana kriminalnim djelom u mnogim europskim državama. U pismu iz 1935, u odgovoru majci mladog homoseksualca, koja se slavnom psihoanalitičaru obratila za pomoć, Freud je napisao sljedeće: 'Koliko shvaćam iz vašeg pisma, vaš sin je homoseksualac. Vrlo je zanimljivo da vi niste u svojem detaljnom opisu njega uopće koristili tu riječ, nijednom. Mogu li vas pitati zašto je želite izbjeći? Homoseksualnost nije prednost, ali nije ni nešto čega se treba stidjeti, nije porok ni degradacija. Ne može se klasificirati kao bolest. Mi psihoanalitičari smatramo je varijacijom seksualnih funkcija, koja je nastala u jednom trenutku seksualnog razvoja.' Freud je još zabrinutu majku podsjetio da su i mnogi velikani ljudskog roda bili gay, poput Platona, Leonarda da Vincija i Michelangela, te zaključio da psihoterapija njezinom sinu najbolje može pomoći ako od njega napravi samouvjerenog, društveno uspješnog homoseksualca.

Nažalost, Freudovi učenici imali su potpuno suprotno mišljenje, te je homoseksualnost uskoro postala jedna od zanimljivijih psihijatrijskih tema u vremenu kada se nad pacijentima redovito izvodila lobotomija. Gayeve se pržilo elektrošokovima, nad njima se vršila kemijska kastracija te averzijska terapija koja podrazumijeva nanošenje boli u trenutku uzbuđenja istospolnim seksom, i medicina je tu nepravdu službeno ispravila 1973. godine, kada su američki psihijatri skinuli homoseksualnost s liste poremećaja. To se dogodilo zahvaljujući i angažmanu gay aktivista, koje je prije četiri godine stvorila pobuna u njujorškom Stonewallu. Nažalost, jedan manji dio psihijatara, većinom pod utjecajem svojih religijskih uvjerenja, nije prihvatio znanstvenu istinu da homoseksualnost nije bolest, te se i danas čak upuštaju u tzv. liječenje gay osoba, s ciljem da postanu heteroseksualne.

Psihoterapeutkinja htjela molitvom 'izliječiti' homoseksualnost

U Velikoj Britaniji psihoterapeutkinja Lesley Pilkington upravo je postala prva osoba koju je najveće britansko udruženje psihijatara (BACP) oštro osudilo zbog 'liječenja' homoseksualnosti. Pilkington je dočekala jednoglasna odluka svih članova vodstva BACP-a, u kojoj se kaže da je ova psihoterapeutkinja 'činila profesionalnu grešku', te da je 'dozvolila da njezine predrasude o gayevima utječu na profesionalan odnos prema pacijentu'. Odluku prate i oštre sankcije: Pilkington mora u sljedećih šest mjeseci ići na dodatno doškolovanje u sljedećih godinu dana te promijeniti svoj stav u vezi s homoseksualnošću. Pilkington je u tom periodu suspendirana dozvola prakticiranja psihoanalize, a ukoliko u godinu dana ne obavi dodatnu edukaciju i napiše rad u kojem će uvjeriti povjerenstvo udruge psihijatara u svoju iskrenu promjenu mišljena glede homoseksualnosti, zauvijek će joj ukinuti radnu dozvolu za psihoterapiju.

Pilkington je otkrivena zahvaljujući novinaru Patricku Strudwicku, koji se pravio da traži 'izlječenje' od homoseksualnosti. Pilkington je pristala krenuti s nečime što se naziva konverzijska terapija, a u praksi izgleda tako da je Strudwicka ispitivala o velikim traumama iz djetinjstva. Kad je on rekao da ih nema, pokušala ga je uvjeriti da ga je seksualno zlostavljao stariji član šire obitelji te je molila za njegovo ozdravljenje! No, BACP-u je ipak trebalo vremena da reagira jer je pritužba na Pilkington dostavljena u siječnju 2010. godine, nakon čega su se zakazivala i otkazivala tri saslušanja. Službeno objašnjenje je bilo da BACP traži prave kandidate koji će biti u povjerenstvu te su potrebni ljudi koji nisu ni religizozni i otvoreno pro-gay. Ne zvuči baš uvjerljivo kada imaš 32 tisuće članova, kao što je slučaj s BACP-om. U međuvremenu je Lesley Pilkington dala veliki intervju The Daily Telegraphu, iako su se s povjerenstvom sve strane dogovorile da neće istupati u javnosti. Nakon toga je Pilkington gostovala i na radiju, a uskoro se javio tabloid Daily Mail i stao na njezinu stranu. Britansko udruženje psihijatara tada nije imalo druge nego reagirati, te je konačno održano saslušanje na kojem je Pilkington mrtva hladna izjavila da je 'homoseksualnost grijeh i pogrešna', ali da se može izliječiti. Poslije tih riječi povjerenstvo je jedino moglo raspravljati o strogoći kazne.
Novinar Strudwick podsjeća da mu se s tvrdnjom kako je homoseksualnost 'patologija' obratio i londonski liječnik Paul Miller te da je slučaj Pilkington tek prva pobjeda u borbi s predrasudama u zajednici duševnih profesionalaca. Statistike pak pokazuju da je čak 55 posto pacijenata koji su bili izloženi konverzijskoj terapiji, dakle pokušaju da im se promijeni prirodna seksualna orijentacija, ima trajne traume i psihološku štetu.
Homo-homeopatija u Njemačkoj

Priča iz Njemačke pak govori o tome da religijske predrasude prema homoseksualnosti nije tako lako iskorijeniti, pa ni kod liječnika. Udruženje katoličkih liječnika Njemačke (UCP) odlučilo je ponuditi na svojoj internetskoj stranici 'homeopatske terapijske opcije za homoseksualnost', što je razbjesnilo tamošnje aktiviste. Savez gay-lezbijskih udruga (LSVD) objavio je otvoreno pismo u kojem izražava bijes i konstatira da 'UPC nema poštovanja prema gay i biseksualnim osobama'.
Predsjednik UPC-a Gero Winkelmann izjavio je za Der Spiegel da se njima 'javljaju mnogi ljudi s homoseksualnim osjećajima koji se nalaze u stanju duhovne ili psihološke krize, zbog koje jako pate'. Stav UPC-a jest da oni samo 'pomažu onima koji su nesretni'. Za znanstvenu bazu takvog pristupa Gero Winkelmann naveo je 'učenja Svetog pisma Katoličke crkve', ali i homeopatiju. Mediji ih već ismijavaju kovanicom 'homo-homeopatija' jer tretman koji bi trebao dovesti do 'izlječenja' homoseksualnosti uključuje i gutanje tableta šećera! Ipak, ma koliko sve to apsurdno zvučalo, aktivisti iz LSVD-a upozoravaju da katolički liječnici koriste slabost i neodlučnost mladih gayeva i biseksualaca, koji se tada počinju otvoreno susretati s homofobijom u društvu te osuđuju UCP.

Njemački mediji upozoravaju da se Katolička crkva muči oko pitanja homoseksualnosti, pa je nedavno kelnski nadbiskup Joachim Meisner suspendirao uglednog teologa Davida Bergera kao laičkog vjeroučitelja Crkve jer je objavio da je gay. Nakon toga je nadbiskup Meisner zaključio da Berger 'više ne može uvjerljivo predstavljati stavove Rimokatoličke crkve'. Za razliku od katolika, njemački protestanti su znatno progresivniji te prihvaćaju homoseksualnost kao nešto prirodno, a ne protukršćansko.