TOP LISTA INDEPENDENTA

Gay rajevi od San Francisca do Sydneyja

10.04.2011 u 08:52

Bionic
Reading

Britanski časopis The Independent objavio je listu deset gradova u kojima je najlakše i najljepše biti gej, u kojima se 'gej život može živjeti do daske'. Među izabranim gradovima nema previše iznenađenja, pa je tako na prvom mjestu San Francisco, a raspoređeni su na samo tri kontinenta: Europa, Sjeverna Amerika i Australija

Za sada nema opasnosti da se Zagreb nađe na nekoj svjetskoj listi gradova koji su iznimno prijateljski raspoloženi prema LGBT (lezbijska, gej, biseksualna i transrodna) zajednici, u kojima gejevi i lezbijke žive slobodno i bez straha od diskriminacija i nasilja.

Ipak, u nešto užem kontekstu od svjetskog, nije ni prijestolnica Hrvatske za baciti, s obzirom na to da se u njoj ipak nalaze dva gej kluba (Rush u Amruševoj i novootvoreni Red Line u Gajevoj ulici), kao i nekoliko gay-friendly klubova i kafića, među kojima su Booksa, Vimpi i Medika.

Tu je i Povorka ponosa, koja se ove godine održava deseti put po redu, i dalje, nažalost, uz neizbježno velik angažman policije zbog mogućnosti nasilja. Nadalje, Zagreb ima i tradicionalno uspješan Queer festival te za pripadnike LGBT zajednice nudi i druge sadržaje koji stvaraju vrlo uvjerljivu iluziju kakve-takve slobode i mogućnost normalnog života.

U kontekstu jugoistočne Europe, a naročito Balkana, Zagreb se tako ispostavlja i kao svojevjsna gej Meka, zbog čega se u glavni grad Hrvatske redovito doseljavaju gejevi i lezbijke iz ostalih dijelova zemlje, kao i iz susjednih država.

S druge strane, Hrvatska je i dalje država u kojoj je moguće izgubiti posao zbog seksualne orijentacije, kao i biti napadnut na ulici ako sa svojim partnerom ili partnericom istog spola odlučite izraziti minimum nježnosti, poput držanja za ruke. Također, Zagreb je i dalje grad u kojem će vas većina prijeko pogledati ako ne izgledate dovoljno konvencionalno ili ako se ne uklapate u stereotipe o muškarcima i ženama, s time da prijeke poglede često prati i bezobrazno dobacivanje, pa i fizički nasrtaji.

U svakom slučaju, Zagreb je još svjetlosnim miljama daleko od gradova koje je britanski The Independent uvrstio na svoju listu najviše gay-friendly gradova svijeta, na čijem se prvom mjestu, potpuno neočekivano i potpuno opravdano, nalazi kalifornijski San Francisco.

Milk, San Francisco
SAN FRANCISCO

Grad Harveyja Milka, prvog geja koji je na izborima 1977. pobijedio u utrci za političku funkciju, postavši jedan od sedam gradskih vjećnika koji su, uz tadašnjeg gradonačelnika Georgea Mosconea, upravljali San Franciscom. Sve ostalo je povijest, o kojoj se najlakše informirati u Oscarom nagrađenom filmu 'Milk'. No, i prije pojave Harveyja Milka, koji je zapravo bio Njujorčanin, San Francisco je bio poznat po velikoj i vibrantnoj LGBT zajednici, koja se još početkom šezdesetih počela boriti za svoja prava. Raskrižje 18. ulice i kvarta Castro naziva se 'najpederskijim kutkom svijeta', no zapravo je takav cijeli grad, inače smješten na pacifičkoj obali SAD-a. Sve što želite saznati o San Franciscu, kao i gej životu u njemu, na raspolaganju je u seriji romana Armisteada Maupina 'Tales of the City', prema kojima je devedsetih snimljena i jednako uspješna mini-serija.

Treba spomenuti i da je 2004. tadašnji gradonačelnik Gavin Newsom naredio gradskim službenicima da počnu vjenčavati istospolne parove, što je kasnije zabranio sud. No tom odlukom, kao i prizorima nasmiješenih i nervoznih gejeva i lezbijki koji čekaju u redu za vjenčanje, u Americi se zauvijek promijenio stav prema istospolnim brakovima, koje odnedavno podržava više od 50 posto Amerikanaca.

SYDNEY

Mardi Gras u Sydneyu

Prvi Mardi Gras, kako se u Australiji naziva Gay Pride, održan je davne 1978. godine u Sydneyu, kada je homoseksualnost bila još službeno ilegalna. Na njemu je bilo tek 53 ljudi, od kojih su mnogi izgubili poslove nakon što su objavljene fotografije s povorke u novinama. Pokrajina Novi Južni Wales je pak 1984. ukinula antihomoseksualni zakon, ali se do tada i društvo nepovratno promijenilo, a Sydney s vremenom postao jedan od najugodnijih gradova za život gejeva i lezbijki.

Danas je nezamislivo da vas u Australiji otpuste zato što ste gej, a LGBT zajednica je integrirana u svaku sferu gradskog života Sydneyja. Mardi Gras je tijekom desetljeća prerastao u masovni, trotjedni ulični festival, na kojem se pleše i zablavlja u najluđim outfitima, u čemu sudjeluju ljudi bez obzira na seksualnu orijentaciju. Oxford Street je pak središte gej života u najvećem australskom gradu, a jedino što Australiji još nedostaje jest i priznavanje istospolnih brakova na državnom nivou, što bi trebala promijeniti nova socijaldemokratska vlada predvođena premijerkom Juliom Gillard.

NEW YORK

Osim što je New York neformalna prijestolnica cijelog svijeta, on je i vjerojatno glavni grad svih LGBT osoba. Kvartovi poput Greenwich Villagea su još početkom dvadesetog stoljeća bili mjesta okupljanja gej osoba, pa je tako već u dvadesetim godinama New York imao vibrantan gej noćni život. Prijelomnica za sve gejeve i lezbijke i događaj koji će ih jednom zauvijek izvesti iz ormara na ulice bili su legendardni neredi u kafiću Stonewall u Ulici Christopher, kada su jedne ljetne noći 1969. Gejevi odlučili uzvratiti na tada standardnu policijsku brutalnost. Sukob s policijom je eskalirao u višednevni ulični nered, a Povorke ponosa se organiziraju i zbog obilježavanja tog događaja.

Današnji New York je pak mjesto tolerancije i prihvaćanja gejeva i lezbijki, pa se tako svojedobno i republikanski gradonačelnik Rudi Giuliani tijekom svojeg drugog razvoda sklonio u stan dvojice gej prijatelja. Ipak, njujorške ulice u nekim kvartovima, poput Harlema, noću ipak nisu pretjerano sigurne za LGBT osobe, što su pokazali i nedavni brutalni homofobni napadi. Razlika je u tome što se u povodu njih odmah oglasio šef gradske policije – koja je počinitelje ekspresno privela pravdi - osuđujući oštru svaku homofobiju kao najgori kukavičluk.

MIKONOS

Ovaj mali otok u Egejskom moru postao je slavan tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća, nudeći utočište i ludi noćni život za mnoge gejeve željne ljetovanja. Bez obzira na konkurenciju, kao što je Ibiza, Mikonos je i dalje otok koji najviše privlači gejeve kada se odluče na turistička putovanja, zahvaljujući svojim prelijepim plažama i opuštenoj atmosferi noćnih klubova u kojima su svi manje-više queer. Homoseksualnost je u Grčkoj legalizirana 1951., a 2006. je čak legalizirana i muška prostitucija.

Naravno, u antičkoj Grčkoj homoseksualnost je bila posve uobičajena i standardna pojava, pa su tako i mnogi slavni filozofi, kao što je Sokrat, redovito upražnjavali međumušku ljubav, kojoj nije odolio ni Aleksandar Veliki.

PARIZ

Za razliku od nekih drugih gradova na ovoj listi, Pariz se može pohvaliti i bogatom i razgranatom lezbijskom scenom, s poznatim i vrlo chic mjestima poput Alcatrana Cafea, ali i lezbijskim filmskim festivalom i brojnim eventima koji su otvoreni isključivo za žene. Tu je i elegantna gej četvrt Marais, u centru grada, u kojoj je nedavno i dizajner John Galliano imao svoj pijani antisemitski ispad koji ga je koštao karijere. Pariz je ujedno i modna prijestolnica svijeta, kao i neprijeporno kulturno središte, grad Marcela Prousta, Jeana Cocteaua i mnogih drugih slavnih umjetnika koji su bili homoseksualci.

Ne treba zaboraviti da je još Napoleon proglasio homoseksualnost legalnom u Francuskoj, pa zato nije čudno što je tamošnjim aktivista moguće slavni obelisk prekriti gigantskim kondomom duginih boja, a da nitko ne trepne okom ili, ne daj Bože, prigovori. Gradonačelnik Pariza je, pomalo predvidljivo, gej.

BARCELONA

Španjolska i gay politika

Reputacija Barcelone kao gay-friendly mjesta nastala je još za vrijeme Francove diktature, kada je u Španjolskoj homoseksualnost bila ilegalna. Nekad strogo katolička država, Španjolska je danas mjesto prihvaćanja gejeva i lezbijki, o čemu najbolje svjedoči poznati govor premijera Zapatera kada je legaliziran istospolni brak, i to jednostavnom promjenom nekoliko riječi u zakonu: definicja braka više nije glasila da je to zajednica muškarca i žene, nego dvije osobe.

Gej život Barcelone odlično je prikazan i u nagrađivanom filmu Pedra Almodovara 'Sve o mojoj majci', a lokalna LGBT zajednica je toliko snažna i integrirana u život grada da je mogla bez ikakvih problema prirediti masovno ljubljenje (u kojem je sudjelovalo više tisuća ljudi) u znak protesta tijekom posjeta Josefa Ratzingera. Kojeg, pak, premijer Zapatero, uvjereni socijalist i ateist, uopće nije primio u službenu audijenciju.

Zbog svega toga se i na zagrebačkoj Povorci ponosa mogao vidjeti transparent s natpisom 'Hrvatska će biti katolička kao Španjolska', s obzirom na to da je ova država u samo tri desetljeća prešla put od najmračnije katoličke homofobije do jednog od najprogresivnijih mjesta svijeta po pitanju LGBT prava. S Barcelonom kao središtem španjolskog gej života.

AMSTERDAM

2001. godine Nizozemska je postala prva zemlja svijeta u kojoj su legalizirani istospolni brakovi. Povrh toga, u nizozemskim školama se djeca od najranijih razreda uče toleranciji, pa se tako gejevi i lezbijke spominju i u zadacima iz matematike. Amsterdam je, pak, središnji grad Nizozemske, u kojem možete naći i tzv. Pink Point, dakle ured za informacije o svemu lezbopederskom u gradu, koji se nalazi blizu spomen-kuće Ani Frank.

Šećući Amsterdamom možete naletiti i na Homomonument, spomenik posvećen ravnopravnosti LGBT osoba, koji je postavljen još 1987. godine. Prvi gradski gej hotel 'Zlatni medvjed' otvoren je pak davne 1948, a nalazi su u ulici Kerkstraat, dok je središte amsterdamske queer kulture i gej noćnog života kvart Rembrandtplein.

LONDON

Queer život je u Londonu bio toleriran sve do zloglasnog suđenja Oscaru Wildeu krajem devetnaestog stoljeća, na vrhuncu lažno čedne viktorijanske ere. Homoseksualnost je tako u Velikoj Britaniji legalizirana tek 1967, a London je uvijek bio centar engleskog gej života, naročito njegovi kvartovi Soho i Brixton, Hampstead i Vauxhall. U međuvremenu su u Londonu uvedena i civilna partnerstva za istospolne parove, koji mogu usvajati i djecu.

Ipak, najviše pažnje izaziva ludi londonski noćni život, koji s jedne strane ima masovne gej klubove kao što je Heaven, ali i razne laternativne lokacije za one kojima se cijelu noć ne pleše u Kylie i Madonnu. U međuvremenu je Velika Britanija postala toliko gay-friendly da je nova vlada konzervativca Davida Camerona odlučila ukinuti neke odredbe laburista koje su onemogućavale traženje azila na osnovu ugroženosti zbog seksualne orijentacije. U britanskom parlamentu, u svim političkim strankama, sjedi i više od deset gej zastupnika.

COPENHAGEN

Dok je padao Berlinski zid, Danska se bavila nekim drugim stvarima: 1989. godine je bila prva država na svijetu koja je uvela registrirano partnerstvo za istospolne parove. To je bio samo još jedan potez u društvu koje ima dugu povijest tolerancije različitosti, pa je gej život u Kopenhagenu potpuno integriran u atmosferu grada. Lokalna LGBT zajednica se može pohvaliti i svojim kulturnim centrom, plažama koje su razasute u gradskoj luci, kao i nizom barova, među kojima je najpoznatiji Jailhosue, u kojem su konobari odjeveni kao policajci. Kopenhagen je 2009. Ugostio i gej Olimpijske igre, tzv. World Outgames, a grad se još može pohvaliti i velikom Povorkom ponosa, kao i gej filmskim festivalom.

BERLIN

Grad koji je bez problema mogao biti prvi na listi, Berlin je mjesto s dugom gej tradicijom. U njemu je prije više od sto godine osnovana i prva aktivistička skupina, a legendardni berlinski gej život dvadesetih godina prošlog stoljeća opisan je u mnogim romanima i filmovima, među kojima je vjerojatno najpoznatiji 'Cabaret'.

Nažalost, dolaskom nacista na vlast sve se promijenilo, a u Hitlerovoj Njemačkoj su homoseksualci postali devijantna skupina, koja je masovno završila u logorima smrti. Mnogo toga se od tada promijenilo na bolje, a Berlin je od početka devedesetih godina postao najluđi i najzanimljiviji grad Europe, s nevjerojatno velikom i raznolikom gej scenom.

Između ostaloga, Berlin se može pohvaliti s dvije Povorke ponosa: jedna je masovni i vulgarno komercijalizirani Christopher Street Day (kako se u Njemačkoj naziva Gay Pride), a drugi je alternativni Transgenialer CSD. Prvi okuplja oko 200-300 tisuća ljudi,a drugi oko pedesetak. I naravno, Berlin ima i gej gradonačelnika, socijaldemokrata Klausa Wowereita, koji je u svoje prve izbore prije deset godina krenuo s izjavom 'Ja sam peder i to je tako dobro!' – te premoćno pobijedio. U međuvremenu nije neobično da Wowereita napadaju demokršćani iz konzervativnog CDU, i to jer ne čini dovoljno na borbi protiv homofobije!

Povrh svega toga, Berlin je i vjerojatno prvi grad na svijetu u kojem je otvoren starački dom za gejeve i lezbijke, nazvan Asta Nielsen Haus.