Slijedom prvih kazni izdanih za nošenje nikaba u javnosti, francuski zakon našao se pet mjeseci nakon stupanja na snagu nanovo u žarištu javnosti. Kao visokosimbolični propis, koji se odnosi tek na 2000 žena, za koliko ih se pretpostavlja da u Francuskoj nose veo koji prekriva lice, vratio je na političku pozornicu temu islamofobije i granice suvremenog sekularnog društva
Francuski zakon o zabrani nošenja vela koji prekriva lice (nikab i burka) stupio je na snagu početkom travnja, popraćen nizom javnih debata u kojima ga se počesto smatralo oglednim primjerkom islamofobije na Zapadu.
Prve kazne za nošenje nikaba u javnom prostoru izdane su tek 22. rujna u Meauxu pored Pariza dvjema ženama koje je sudac kaznio globama u visini od 120 i 80 eura. Svakako je zanimljivo da su dvije žene nosile nikab upravo u svrhu političkog prosvjeda protiv Jean-Françoisa Copéa, jednog od odanijih članova Sarkozyjeva tima i predvodnika novog zakona. Iako će kazne biti plaćene iz posebnog fonda koji je poduzetnik Rachid Nekkaz osnovao za plaćanje kazni za nošenje nikaba, presuda francuskog suca zapravo će biti argument za iznošenje slučaja pred Europski sud za ljudska prava, tvrde optuženice i njihov odvjetnik. Upravo zahvaljujući izdanoj kazni, sad imaju argumente za iznošenje slučaja pred Europskim sudom.
Kontroverzni zakon su u međuvremenu uvele Nizozemska i Belgija, a planiraju ga uvesti Italija, Švicarska i Danska. Iako je broj žena koje nose veo koji prekriva lice malen (pretpostavlja se da oko 2000 žena u Francuskoj nosi burku ili nikab, dok se broj muslimanske populacije procjenjuje na oko pet milijuna), zakon je, posve očekivano, izazvao čitav niz proturječnih reakcija.
Kazne do 30.000 eura
Zakon predviđa i kaznu od oko 30.000 eura i godinu dana zatvora za muškarca koji prisiljava ženu na nošenje vela koji joj prekriva lice, no takvih prijava još nije ni bilo.
Mnoge civilne udruge tvrde da su žene koje nose nikab i burku na ulici izložene stalnom verbalnom zlostavljanju od donošenja zakona te da ih se novim propisom nepovratno stigmatizira.
Hind Ahmas, jedna od žena osuđenih u sudskom procesu, za Guardian je izjavila: 'Kvaliteta življenja mi se ozbiljno pogoršala od zabrane. Mentalno se moram svaki put pripremiti kad izađem van da bih se suprotstavila ljudima koji mi žele smjestiti metak u glavu. Političari tvrde da su nas oslobodili, no zapravo su nas isključili iz društva. Prije donošenja zakona nikad se nisam upitala hoću li moći izaći u bar ili preuzeti dokumente u gradskoj vijećnici. Jedan političar koji je podupirao zabranu rekao je da su nikabi 'hodajući zatvori'. A zatvorene smo upravo zahvaljujući zakonu.'
Svjedočanstva iz muslimanske zajednice bitno ruše neke od glavnih teza francuske vlade, posebice onu o ženama koje nose veo protiv svoje volje. Naime, poput Hind Ahmas, niz žena koje u javnosti nose nikab su razvedene i samohrane majke koje su ostale bez posla nakon donošenja zakona, a veo koji prekriva lice usvojile su tek u odrasloj dobi.
Oko zakonskog prijedloga lomila su se koplja mjesecima i prije no što je bio donesen.
Burke i nikabi kao vruće predizborno pitanje
Dok je vlada iznosila argumente o sekularnom društvu, smatrajući zakon logičnim nastavkom zabrane nošenja vela u školama i uopće iznošenja ikakvih religioznih obilježja, muslimanska zajednica tvrdi da se radi o protuustavnom zakonu koji samo intenzivira osjećaj islamofobije. Stoga se planira novi politički prosvjed u kojem će se predstaviti nova kandidatkinja za mjesto predsjednika republike, Kenza Drider. Kao jedna od najglasnijih protivnica novog zakona svoju će kandidaturu prikladno predstaviti u nikabu.
Visoko simbolični zakon, koji se zapravo odnosi na neznatan broj populacije i predviđa uglavnom samo novčane kazne, ima sve šanse da se pretvori u vruće političko pitanje koje bi se, posebice u napetoj predizbornoj atmosferi u Francuskoj, moglo lako obiti o glavu njegovim glavnim zagovornicima.
