Sigurna sam da se mnogi od vas sjećaju svog analognog fotića I cijele peripetije koju ste imali dok ste ga koristili. Nije bilo digitalije, instagrama, ni kartica od 32 gigabajta. Bio je film, najčešće 35-ica od 36 snimaka, koja bi nerijetko mjesecima stajala u fotiću.
Odradila bi ta i nekoliko putovanja, a kada bi ju napokon razvili bio bi surprise. Osim, ako ju niste u međuvremenu osvijetlili, a I onda bi se znali iznenaditi nekom fora slikom kakvu danas u svega nekoliko klikova dobijete uz pomoć neke hipsterske aplikacije. Sličnu, no nikako istu. Jer digitalija nikada ne može biti analogija. Tako promišljena, a opet nevina. Tako slojevita, a opet jednostavna.
Luka je nedavno na poklon dobio Japanku Mamiyu RZ 67 PRO II. Znam, opasno zvuči, a upravo takva je za rukovanje. Kad ga vidim s njom čini mi se kao da sastavlja atomsku bombu. Iako I sam kaže da ima još puno učiti, moje amatersko oko kaže da mu ide neloše. Složila sam jednu fotogaleriju, tipičnu za početnike. Gradovi, ljudi I životinje. Od nečega treba početi.
Photo: Luka Nižetić
Jučer je objavljeno da nam ponovo stiže The National čemu se neizmjerno veselim. Nadam se da se 02. srpnja vidimo na Šalati.
