Prema optužnici, 17. srpnja 1991. kao pripadnik srpske paravojne postrojbe Teritorijalne obrane Topusko zajedno s danas pokojnim Radovanom Ćelapom i Milanom Kljajićem iz automatskog je oružja pucao na Marka Matijevića dok je traktorom prolazio cestom između Vranovine i Starog Sela Topuskog. Tužiteljstvo je tvrdilo da je napad potaknut stihovima pjesme koju je Matijević pjevao tijekom vožnje: 'Bijela guska vodu pljuska, ova zemlja nije ruska'.

Ćelap je tijekom postupka odbacivao optužbe i tvrdio da u vrijeme zločina nije bio na mjestu događaja, već u Karlovcu. Međutim, sud je zaključio da je njegova obrana bila proturječna. Sutkinja je istaknula kako je sam optuženik svojim iskazom doveo u pitanje vlastiti alibi, a materijalni dokazi, uključujući dokumentaciju Kordunaškog odreda, pokazali su da je u to vrijeme sudjelovao u borbenim djelovanjima te opovrgnuli njegove tvrdnje da nije bio naoružan.

'U optuženik je kazneno djelo počinio s najvećim stupnjem krivnje, svjestan da je riječ o civilnoj osobi koja nije sudjelovala u oružanom sukobu te da su njegove radnje protivne pravilima međunarodnog ratnog prava', navela je sutkinja obrazlažući presudu.

Ključni svjedok optužbe bio je Milan Busić, bivši pripadnik srpskih paravojnih postrojbi, koji je iskazao da mu je Ćelap priznao kako je ubio Matijevića kako ovaj ne bi prenosio informacije hrvatskoj strani. Sud je kao olakotnu okolnost uzeo raniju neosuđivanost optuženika te ga zbog lošeg imovinskog stanja oslobodio plaćanja troškova postupka.

Protiv Ćelapa se vodi i drugi postupak za ratni zločin. Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci tereti ga da je u ožujku 1992. godine u Banskoj Selnici pokraj Karlovca usmrtio civila Franju Klešića, a taj postupak još nije pravomoćno okončan.