TKO JE ZA NERAD?

35-satni radni tjedan ne da mira Francuzima

  • Autor: K. Dujmović
  • Zadnja izmjena 04.01.2011 20:25
  • Objavljeno 04.01.2011 u 17:29
manuel valls martine aubry

manuel valls martine aubry

Izvor: Reuters / Autor: Corbis, Reuters

Bonvivanski stil života Francuza, koji umijeće razonode daleko više cijene od umijeća rada, ponovno je na političkoj tapeti. Ovih se dana zahuktala rasprava oko zakona o 35-satnom radnom tjednu koji su izglasali socijalisti 1998. Sarkozy ga je svojedobno htio ukinuti, no nije to učinio. Sada, nevjerojatno, to želi učiniti jedan od lidera s ljevice

Manuel Valls je među kandidatima francuskih socijalista za predsjedničku utrku 2012. i na iznenađenje kako svojih ljevičara, tako i Sarkozyjeva UMP-a, predložio ukidanje legendarnog zakona o 35-satnom radnom tjednu. Sporni je zakon osmišljen u taboru socijalista 1998. na inicijativu tadašnje ministrice za zapošljavanje Martine Aubry, a njime se htjelo ići na ruku ne toliko zaposlenicima kojima bi pravo na lijenost bilo time zakonski regulirano, već poslodavcima – ne bi li uz pomoć ograničenog vremena rada zaposlili više ljudi. Ovo potonje se, naravno, nije dogodilo. No dogodilo se to da je Francuska postala još nekompetitivnija. Dućani, restorani, hoteli bili su otvoreni kraće i proizvodilo se manje. Posljedice 35-radne klauzule su i dan danas očite na ulicama gradova gdje mnogi javni servisi i trgovine ne samo da ne rade nedjeljom nego ni ponedjeljkom.

Sarkozy je pak u predizbornoj kampanji najavljivao Francuzima med i mlijeko pod sloganom 'više rada, više zarade'. Najavio je ukidanje zakona o 35-satnom radnom tjednu, no to ipak nije učinio ne želeći izazvati salvu nezadovoljstva u glasačkom tijelu. Međutim olakšao je mogućnost prekovremenog rada, porezno ga odteretio, tako da je država samo u 2008. izgubila 12 milijardi eura, svota koja para uši kako UMP-u, tako i socijalistima. Tim više što je prosječna zarada od prekovremenog bila bijednih 30 eura mjesečno.

Ne samo to, bez obzira na zakon, Francuzi su radili istu količinu vremena kako prije tako i poslije njegova izglasavanja. Danas je ta brojka na 38 sati tjedno u slučaju stalnih zaposlenika, a sveukupni prosjek 41 sat. Usporedbe radi, Nijemci u prosjeku rade 35,7, Britanci 36,6, Švicarci 35,1, a Norvežani 33,9 sati.

Na prvi pogled se čini pomalo suicidalno, no Manuel Valls se obrušio na zakon socijalista o 35-satnom radnom tjednu zbog taktičkih razloga. Očito je da ga Sarkozy ne želi mijenjati. Bio bi to nepotreban rizik u predizborno vrijeme. No Valls je svjestan toga da je neprijatelja najlakše svladati njegovim vlastitim oružjem, tako da je skoro u potpunosti preuzeo Sarkozyjevu retoriku iz 2008. te govori o besmislenom zakonu i potrebi da Francuzi rade više. Ipak, pomalo suluda strategija – malo je vjerojatno da će pridobiti liberalne glasače koji su prirodno naklonjeni UMP-u ili Le Penovom Nacionalnom frontu. Sarko gubi glasove upravo zbog kresanja socijalnih prava i beneficija i ako ljevica misli ikako konkurirati u izbornoj 2012, to joj je jedini adut. Sve druge ideološke debate - imigranti, islam, strane investicije, nova radna etika i disciplina - već su odavno pod paskom desnog političkog spektra.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi