Prije 25 godina, pred svitanje - prvog kolovoza - napadnut je Dalj, a potom i Aljmaš. Mučki su ubijeni hrvatski branitelji u Policijskoj postaji Dalj. U obrani mjesta u nekoliko sati poginulo je dvadeset policajaca, petnaest pripadnika Zbora narodne garde i četvero civila. Cijeli je svijet, zahvaljujući kameri HRT-a vidio i egzodus Aljmašana na šlepu za rasute terete, šlepu koji je za njih značio spas iz ratnog obruča
Na policijsku postaju u kojoj je bilo dvadeset i petero ljudi, u zoru, oko četiri sata, prvoga dana kolovoza 1991. počeo je najprije topnički, a zatim i pješački napad. Hrvatski su branitelji postaju branili do posljednjeg metka, punih šest sati. A onda je u policijsku postaju pucao neprijateljski tenk, prisjećaju se na HRT-u
'Kada su izašli, pokojni Glibušić s bijelom zastavom da predaje stanicu na njega je iz tenka, odnosno samohodnog oklopnog vozila pucalo i svi su ubijeni, i to na najzvjerskiji način. Znači tko je bio ranjen i tko nije bio ranjen, svi su dobili metak u glavu', sjeća se Ivan Kovčalija, ratni zapovjednik Policijske postaje Dalj.
Nekolicini hrvatskih policajaca život je spasio odvodni kanal u koji su skočili, među njima su bili Ivan i Mato. Do obližnjeg Aljmaša kroz neprijateljske redove probijali su se dan i pol.
Istoga jutra napadnut je i Aljmaš, i to s tri strane. Iz ratnog obruča valjalo je spasiti djecu, žene, starce i ranjenike. To je za nas uistinu bio šlep spasa jer se nas preko 500 ukrcalo u taj šlep i plovilo uzvodno Dunavom i Dravom do slobodnog Osijeka, prisjeća se vlč. Ante Markić, župnik i upravitelj svetišta Gospe od Utočišta.
Na mjestu ukrcaja u šlep spasa danas stoji spomenik koji je Aljmašanima posebno drag. S toga su mjesta prognani, na isto su se mjesto vratili sedam godina poslije, zajedno sa svojom Gospom od Utočišta.
