Asteroidi su drevni prenositelji priče o ranoj povijesti našeg sunčevog sustava, a Jupiterovi Trojanski asteroidi koji oko Sunca kruže po istoj putanji kao i plinoviti div nisu izuzetak. Trojanci su, pretpostavlja se, ostatak objekata koji su nekad davno formirali naše planete, što znači da bismo proučavanjem njih mogli otkriti detalje o nastanku Sunčevog sustava.

NASA-ina misija Lucy će tijekom idućih 12 godina posjetiti čak osam asteroida, uključujući sedam Trojanskih, kako bi pružila odgovor na velika pitanja o formaciji planeta i podrijetlu našeg sustava. Za dolazak do prve destinacije letjelici će, doduše, trebati tri i pol godine, objašnjava NASA.

Kao i svi planeti, asteroidi postoje u heliosferi - velikom ovalnom komadu svemira definiranom dosegom Sunčevih solarnih vjetrova. Izravno i neizravno, Sunce utječe na niz aspekata našeg komadića svemira. Ovo su neki od njih.

Mjesto u svemiru

Naša matična zvijezda zauzima 99.8 posto mase cijelog sustava te stvara jaku gravitacijsku silu. Položaj Trojanskih asteroida koje će posjetiti Lucy, definirana je sa strane samo dva objekta - Jupitera i Sunca. Oni su balansirani na takav način da manji objekti poput asteroida i satelita ostaju na mjestu u odnosu na veća tijela. Trojanski asteroidi su skupljeni na dvije Lagrangeove točke - mjesta gdje su gravitacijske sile dva masivna objekta (u ovom slučaju Sunca i Jupitera) uravnotežene na takav način da manji objekti poput asteroida i satelita ostaju na mjestu u odnosu na veća tijela. Trojanski asteroidi vode i slijede jupiter tijekom njegove orbite pod kutem od 60 stupnjeva na Lagrangeovim točkama L4 i L5.

Guranje asteroida - svjetlom!

Sunčevo svjetlo može okretati asteroide koji se, kao i Zemlja, stalno okreću. Strana okrenuta Suncu apsorbira sunčevo sjvetlo dok tamna strana izbacuje energiju u obliku topline. Kad toplina izbija, ona stvara mali pritisak, gurajući asteroid iz njegove putanje. Tijekom milijuna godina, ova sila pod imenom Yarkovskijev efekt, mijenjala je putanju manjih asteroida (s promjerom manjim od 40 kilometara).

Sunčevo svjetlo također može utjecati na brzinu okretanja. Ovaj efekt pod imenom YORP na asteroide utječe na razne načine te zavisi o njihovoj veličini, obliku i drugim značajkama. YORP ponekad uzrokuje brže okretanje manjih objekata - sve dok se ne raspadnu. U drugim slučajevima on okretanje može usporiti.

Trojanski asteroidi nalaze se na većoj udaljenosti od Sunca od asteroida koji se nalaze u glavnom pojasu, što znači da moramo saznati na koji način, ako uopće, YARP djeluje na njih.

Oblikovanje površine

Kamenje u svemiru, kao i ono na Zemlji, se mijenja s vremenom. Dok se asteroid zagrijava, on se širi, dok se hladi on se stišće - ovo s vremenom počinje utjecati na njihov oblik, odnosno počinje stvarati pukotine. Proces se zove termalna fraktura, a riječ je o fenomenu koji je istaknutiji na objektima bez atmosfera - poput asteroida gdje nailazimo na masivne promjene u temperaturi. Stoga, premda se Trojanci nalaze dalje od Sunca nego kamenje na Zemli, veće su šanse da će pretrpjeti termalne frakture.

Nedostatak atmosfere također donosi dodatnu implikaciju - asteroide često udaraju solarni vjetrovi, sitne čestice, magnetska polja i radijacija. Zemljino magnetsko polje, većinu vremena, štiti kamenje od ovog utecaja. Čestice koje se uspiu probiti mogu uzbuditi molekule u Zemljinoj atmosferi te stvoriti aurore. Bez magnetskih polja i atmosfere, asteroidi dobijaju najviše solarnog vjetra - kad nadolazeće čestice udare asteroid, one mogu doslovno izbiti njegove komadiće u svemir, mijenjajući njegovu fundamentalnu kemiju.