Na molekularne lance su uspješno smjestili čak 200MB podataka, a u cijeloj priči nije bitna tek količina podataka smještena i onda učitana s DNK - već prostor koji je za to bio potreban. Riječ je o prostoru manjem od vrha olovke, kažu iz Sveučilišta Washington i Microsofta
Onaj tren kada se potpuno savlada skaliranje, na prostor veličine kocke šećera bit će moguće smjestiti čitave podatkovne centre, što zvuči nevjerojatno - ali nije neizvedivo.
U travnju ove godine, Istraživački tim UW-a i Microsofta je uspješno kodirao digitalne podatke iz četiri slikovne datoteke u sekvence nukleotida sintetičkih isječaka DNK. Što je možda još važnije, uspješno su izveli i obrnut proces - učitavanje pravilnih sekvenci iz veće količine DNK i rekonstrukcija slikovnih datoteka prošli su bez gubitka ijednog bajta informacija.
Sada su otišli i korak naprijed, spremivši 200MB podataka. Naravno, daleko je ovo od spremanja 'svih dostupnih podataka na Internetu' (što bi išlo u prostor veličine kutije za cipele), no potencijal je uistinu fenomenalan.
U ružičastu mrlju u dnu epruvete, manju od vrha olovke, znanstvenici su uspješno smjestili digitalne podatke koji odgovaraju količini iz kakvih 600 prosječnih pametnih telefona.
Među podacima koje su smjestili na molekularne lance našao se HD video, digitalna umjetnost, Opća deklaracija o pravima čovjeka na više od 100 jezika, vodećih 100 knjiga s Project Gutenberg i još mnogo toga.
Pred svakodnevnom pohranom na ovakvo što definitivno stoji još dalek put, no razloga za optimizam itekako ima:
