Visok je dva metra, a umjetni mu nisu samo udovi već i svi glavni organi. Rex ima umjetni dišni i krvožilni sustav, bioničku slezenu koja čisti krv, gušteraču koja održava potrebne razine šećera, iza smeđih šarenica usađena mu je mrežnica kojom može gledati okupljene znatiželjnike. Rex voli rap glazbu i piće, ima određenu umjetnu inteligenciju, a zna čak i razgovarati. Tu i tamo potkrade mu se poneka greška, no obično se brzo ispravlja.

Kreirale su ga TV kompanija Darlow Smithson Productions i robotičari iz Shadow Robot Company s idejom da pokažu u kojoj se mjeri danas bionička tehnologija približila ili čak sustigla mogućnosti ljudskog tijela. Napravljen je na sliku i priliku švicarskog istraživača Bertolta Meyera koji i sam ima bioničku ruku.

S bioničkim udovim odnosno protezama već smo se navikli susretati. Neki od njih toliko su napredni da svojim vlasnicima omogućuju da trče brže od ostalih ljudi. No tehnologija razvoja umjetnih organa nešto je novija. Primjerice gušterača koju je izumila prof. Joan Taylor s De Montfort Universityja regulira razine inzulina bez potrebe za svjesnom kontrolom. Poput prirodne gušterače ona se trajno usađuje u tijelo i uključuje u homeostatski sustav. Prof. Taylor vjeruje da će kroz sedam godina ući u široku upotrebu.

Znanstvenici predviđaju da bi u doglednoj budućnosti ljudi mogli gotovo cijela svoja tijela zamijeniti bioničkim i tako značajno produžiti život. Kada bi to učinili i s mozgom uz pomoć memorijskih čipova postali bismo praktički vječni. Međutim, mnogi se pitaju gdje bismo u cijelom tom bioničkom organizmu onda ostali mi. Vjerojatno će vrijeme dati odgovor na ovo pitanje kako će se ljudi sve više navikavati na umjetne dodatke i zamjene za organe. Razvoj ove tehnologije otvorit će još jedno kontroverzno pitanje – hoće li ljudi u budućnosti mijenjati svoje zdrave organe umjetnima samo zato što će oni biti bolji?