U nedjelju 2. lipnja 2013. uspješno je završen 2. međunarodni teniski turnir za inženjere, koji se četiri dana održavao na igralištima SRC Šalate u Zagrebu
Novi pobjednik turnira u pojedinačnoj konkurenciji je 27-godišnji diplomirani inženjer prehrambene tehnologije Ante Vukomanović. Obzirom na njegov stas, možemo reći da se u tenisu ponovo pojavio div sa Šalate, ali ovaj put inženjerski.
Ali, nešto više pažnje u ovim recima posvetit ćemo dvostrukom osvajaču igre parova i najstarijem natjecatelju na ovom turniru, 68-godišnji diplomiranom inženjeru geologije Josipu Samaržiji, koji je prošle godine pobijedio na turniru u paru s pobjednikom turnira u pojedinačnoj konkurenciji, magistrom inženjerom građevine Robertom Tudorom, a ove godine s pojedinačno trećeplasiranim, diplomiranim inženjerom strojarstva Nikicom Brusićem.
Josipe, već drugu godinu za redom ste nastupili na teniskom turniru za inženjere svih struka. Što biste rekli o ovom turniru?
'I prošle godine je kvaliteta tenisa bila na zavidnoj razini, obzirom da je to ipak turnir inženjera, što samo po sebi uključuje igrače raznih dobrih skupina. Ali, ove godine je dolaskom novih igrača razina tenisa još znatno podignuta, a budući da je bio veći broj igrača nego lani, konkurencija se samim tim povećala. Organizacija je kao i prošle godine bila izvrsna, što se posebno pokazalo ove godine obzirom na nepovoljne vremenske uvjete u četvrtak i petak, odnosno na neumornu kišu. Usprkos tome, sve je štimalo za pet.'
Kako čujemo, na turniru su nastupili uglavnom inženjeri koju godinu mlađi ili stariji od 30 godina. Kako se Vi, kao najstariji natjecatelj nosite s ovim mladim inženjerima?
'Iznenađen sam da mogu još uvijek s jednim određenim brojem natjecatelja biti ravnopravan, tako da sam prošle godine osvojio 5. mjesto u pojedinačnoj konkurenciji, a ove godine sam završio na 7. mjestu.'
U tom smislu, što biste poželjeli za iduću godinu?
'Ovim putem pozivam i druge kolege inženjere 'over' 50 da se ohrabre i prijave za ovaj turnir, kako bi oformili i ovu kategoriju. Znate, mi stariji se možemo u tenisu nositi s mlađima, jer je tenis specifičan sport gdje iskustvo i preciznost dosta pomažu. Ali, među vršnjacima se ipak osjećamo manje stresno nego među mladim natjecateljima.'
Jasno je da i zbog poslovnog i osobnog uspjeha treba održavati formu cijeli život. Nadalje je poznato da treba nastojati spajati ugodno s korisnim. Što u tom smislu kažete za ovakvu vrstu turnira?
'Kao diplomirani inženjer geologije naveo bih jedan primjer iz vlastitog radnog iskustva. Svake godine u Houstonu, najvećem gradu američke savezne države Texas, održava se svjetski naftaški kongres, gdje dolaze stručnjaci iz cijelog svijeta. U sklopu tog kongresa održava se i svjetski teniski turnir naftaša i geologa. Organizacijski odbor tog turnira su ugledna imena naftaškog biznisa, a popis igrača ide i do 300 natjecatelja. Ja sam sudjelovao 1998. godine i ne znam da li sam više uživao u samom kongresu ili u teniskom turniru. Također mogu reći da je dob igrača bila od 25 do 80 godina starosti i svi su igrali na vrlo visokom teniskom nivou.'
Na temelju ovih riječi inženjera Josipa Samaržije možemo samo poručiti inženjerima tenisačima svih struka i dobi: Trenirajte i prijavite se za ovaj turnir iduće 2014. godine!, a više o turniru možete saznati na www.enginnersplaytennis.hr.
