Vijest o njegovoj tragičnoj smrti potvrdila je njegova supruga Vera, više od godinu i pol nakon što mu se na ratištu izgubio svaki trag.

Maksimjuk se u obranu Ukrajine uključio kao dobrovoljac u jesen 2022. godine. Tijekom vojne službe prošao je brojna ratišta, uključujući harkivsku regiju i područje oko Lucka, djelujući kao pripadnik 25. zasebne zračno-desantne sičeslavske brigade.

Njegova supruga posljednji ga je put čula 30. siječnja 2025. godine. Tada joj je najavio odlazak na zahtjevan položaj u blizini Pokrovska, upozorivši je da vjerojatno neko vrijeme neće biti dostupan. Nažalost, u ožujku iste godine pojavile su se informacije da je njegova postrojba ostala u okruženju iz kojeg se pokušava probiti, nakon čega je Vera pozvana da službeno prijavi njegov nestanak.

Osvajao trofeje s Dinamom i Zenitom

Maksimjuk je rođen 1974. godine u zapadnoj Ukrajini (Bitkiv), a profesionalnu nogometnu priču započeo je 1991. Kroz bogatu karijeru nosio je dresove brojnih poznatih klubova poput Prikarpattja, Dnjipra i Čornomoreca.

Ipak, najveće uspjehe ostvario je krajem devedesetih – 1999. godine je sa Zenitom iz Sankt Peterburga osvojio Ruski kup, dok se u sezoni 1999./2000. s kijevskim Dinamom okrunio naslovom prvaka Ukrajine. Za nacionalnu vrstu upisao je pet nastupa, a kopačke je o klin objesio 2011. godine, nakon čega se skrasio u Lucku.

Zanimljivo je da je neposredno prije odlaska na prvu crtu obrane Maksimjuk dao intervju za portal Champion. Tada je vrlo otvoreno progovorio o posljedicama ruske agresije, priznavši kako mu je invazija iz temelja promijenila svjetonazor te je poručio kako više nikada ne želi imati ikakvog posla s Rusijom i Rusima.