NEBO MU BILA GRANICA

Tužna priča prvog hrvatskog Srbina u Vukovaru '91

05.11.2016 u 20:00

Bionic
Reading

Približava se vikend u kojemu ćemo se prisjetiti 25. obljetnice vukovarske kalvarije, a tportal.hr vam nudi feljton sa sportskim pričama iz obnovljenog grada koji sugerira to da na krajnjem istoku Hrvatske i dalje funkcionira rasadnik vrhunskih sportaša te klubova koji preživljavaju i čekaju bolje dane. Vukovar i njegove sportske epizode često odišu sjetom i neodgovorenim pitanjem: Što bi bilo... I nakon kraja rata došla je još jedna takva tužna epizoda.

SPORTSKI FELJTON

Uoči 25. obljetnice vukovarske kalvarije tportal.hr vam nudi feljton sa sportskim pričama iz obnovljenog grada koji sugerira to da na krajnjem istoku Hrvatske i dalje funkcionira rasadnik vrhunskih sportaša te klubova koji preživljavaju i čekaju bolje dane. Sve priče pročitajte OVDJE.

Danijel Popović rođen je u Vukovaru 1982. godine. Bio je hrvatski Srbin, brz i talentiran, zaljubljen u nogomet. S devet godina morao je razoreni dom zamijeniti Daljem i tamo započeti svoj strelovit uspon. Već s 15 godina redovno je igrao za seniore tamošnjeg NK Dunava, a primijetio ga je trener juniora Vukovara '91 Ivica Radoš.

Tada ambiciozni Vukovar imao je čisti hrvatski predznak, a Danijel je postao prvi etnički Srbin koji je zaigrao u novom klubu, što mu je u srpskoj zajednici donijelo nadimak Tuđman. Nije dobio priliku u prvoligaškom razdoblju Vukovara, no tada je Ivica Radoš promoviran u trenera prve momčadi i Danijel je pruženu priliku prihvatio u velikom stilu.

Trpao je golove kao na pokretnoj traci, tog je proljeća 2001. nezasitni tinejdžer zabio 11 golova. Donijelo mu je to i poziv u U20 reprezentaciju, a opravdao ga je s četiri gola u četiri utakmice. Već idućeg proljeća zabio je 22 gola u jednoj polusezoni, dva Rijeci u Kupu i još dva za U21 reprezentaciju. Otišao je na probu u Bastiju, no vratio se iz Francuske bez prave pružene prilike i otišao igrati za Osijek.

Instantno je postao neupitan prvotimac prvoligaša s Drave. Prvi gol zabio je Dinamu, pa Belupu, Zadru i Cibaliji. Letio je terenom i privlačio pozornost najvećih klubova, no zatim mu je sudbina okrenula leđa...

Tog 23. listopada 2002., četiri dana nakon zadnjeg gola u Vinkovcima, jurio je kroz Borovo u svom Golfu. Žurio je u Dalj gledati utakmicu Milana i Bayerna. Lako je sada biti pametan... Izgubio je kontrolu nad vozilom, zabio se u rasvjetni stup koji je pao od siline udarca i ostao bez izgleda. Suvozač je preživio, ali potencijalno velika nogometna karijera je stala. Imao je 20 godina.