Hrvatska je počela u sastavu Pletikosa – Ćorluka, Križanac, Vejić, Čale – Srna, Jurić, Kranjčar, Rakitić – Eduardo, Klasnić. Izbornik je koristio i Pokrivača, Vukojevića i Kalinića.

Andora je u šest susreta protiv Hrvatske inkasirala 24 pogotka, bez ijednog postignutog, što daje prosjek od četiri gola po susretu. Od prvog napada Hrvatska je stisnula domaćine na njihovu polovicu i vratar Koldo imao je puno prilika pokazati svoje kvalitete. Budući da je obrana Andoraca bila zgusnuta u sredini terena, najveće opasnosti dolazile su s bokova.

Srna i Rakitić tražili su loptama Klasnića i Dudua, a nakon tri propuštene prilike, Rakitićev pas došao je do Klasnića koji u 15. minuti 'otvara račun' prizemnim pogotkom u suprotni kut.

Petstotinjak hrvatskih navijača (još ih je toliko ostalo izvan stadiona zbog malog kapaciteta) nastavilo je pratiti neravnopravnu borbu na terenu i za gotovo programiranih 20 minuta došao je novi pogodak. Klasnić je ljevicom ubacio na drugu stativu, gdje je budan bio Eduardo i udvostručio vodstvo.

Pet minuta kasnije navijači koji nisu ušli na tribinu izvjesili su transparente te s obližnjeg brda ubacili desetak upaljenih baklji u teren. Srna, Križanac i Bilić pregovarali su s bijesnim navijačima i susret je nakon kratkog prekida nastavljen.

U drugom poluvremenu na teren je u dva navrata ubačena još po jedna baklja. Revolt navijača može se razumjeti, nije lako nakon 1.500 proputovanih kilometara pomiriti se s ostankom izvan stadiona, ali oni moraju shvatiti da je reprezentacija važnija, puno važnija od osobnih problema i frustracija.

Na terenu je tempo u nastavku znatno pao, a navijači na tribinama postajali su sve glasniji. Istini za volju, Bilićeva momčad u drugom je poluvremenu bila loša, no posao je obavljen i Hrvatska s deset bodova na kontu čeka ključni dvoboj protiv Ukrajinaca 6. lipnja u Maksimiru.