Podsjetimo, Dinamo je već osigurao nastup u skupini Europske lige ove jeseni i modra eurosezona kreće tek u rujnu, dok se Riječani sele u isti ždrijeb pretkola s namjerom da preskoče sljedeća dva protivnika i osiguraju mjesto u jesenskom dijelu natjecanja.

Trenerski kontinuitet (očito) ne garantira uspjeh

Ono što odmah 'bode u oči' jest da je dalje prošao jedini klub koji je mijenjao trenera i imao najviše promjena (u trenerskom i igračkom smislu) u odnosu na prošlu sezonu - Hajduk. Naime, osim dolaska novog trenera Gonzala Garcije, koji je iz temelja promijenio temeljne postulate igre u usporedbi sa stilom igre Hajduka pod vodstvom Gennara Gattusa, u momčad je došlo i dosta novih igrača, što iz omladinskog pogona (Skoko, Mlačić, Skelin), što u vidu pojačanja (Ivušić, Pajaziti, Raci) koja to tek trebaju postati. To ne samo da je promijenilo 'krvnu sliku' momčadi, već stvorilo argumente da će Hajduku “trebati vremena” za uhvatiti nove principe igre.

S druge strane, Varaždin i Rijeka tih 'problema' nisu imali. Obje ekipe nastavile su suradnju s prošlogodišnjim trenerima (Nikola Šafarić i Radomir Đalović), a već solidno posložene momčadi nadogradili su pojačanjima - Mamut, Bočkaj, Tavares stigli u Varaždin, a Dantas, Jurić, Lasickas u Rijeku. Već same te činjenice dale su naslutiti da od tih dviju momčadi znamo što možemo očekivati u Europi - sastave, formaciju, plan igre i druga osnovna nogometna pitanja, no netom završeno pretkolo ostavilo je različite dojmove u sva tri hrvatska kluba.

Reaktivan nogomet za negativan rezultat

Najjači hrvatski predstavnik u ovom europskom ždrijebu svakako je bio prvak države. No, Riječani su u 180 minuta protiv bugarskog prvaka pokazali - jako malo. Momčad koja je prošle sezone iskoristila sve slabosti konkurencije i osvojila duplu krunu, na papiru je sjajno odradila dosadašnji prijelazni rok. Osim što su sačuvati sve glavne vedete (Fruk, Janković, Radeljić), Riječani su planski nadogradili ekipu i postavili temelje za uspješno odrađivanje europskih kvalifikacija.

Lako je biti general poslije bitke, ali ne možemo se oteti dojmu da je trener Fiumana u oba dvoboja s Ludogorecom ušao preziheraški. Osim već opisanih problema iz prve utakmice, Riječani su i na uzvratu u Razgradu pokazali nestabilnost i u smislu igre i u smislu psihe. Najuspješniji trener Riječana u povijesti Matjaž Kek jednom je već izjavio kako je teško izvući maksimum od igrača koji su već 'jednom nogom van', a dobro se zna da se s prodajom Fruka, Jankovića i (možda) Radeljića čeka kako bi se napala jedna od skupina europskih klupskih natjecanja. Stoga ne čudi da su glavni igrači Rijeke podbacili u oba susreta s Bugarima i da je Rijeka igrala dosta pasivan i reaktivan nogomet u odnosu na (europski iskusnog) bugarskog prvaka, što je u konačnici rezultiralo izostankom kreacije, slabijom završnicom i manjkom koncentracije, a posljedica svega je (rano) ispadanje iz kvalifikacija za Ligu prvaka.

Iako se možemo složiti s izjavom trenera Đalovića da je par odluka škotskog suca Beatona u uzvratu (u najmanju ruku) bilo diskutabilno - penal Radeljića nakon odbijene lopte, crveni karton Fruka, ali to ne mijenja činjenicu da je Rijeka odigrala ispod očekivanja (i mogućnosti!). Ono što je sada nužno za aktualne prvake jest mobilizirati se pred start prvenstva i (pogotovo) pred nastavak europskog natjecanja u ogledima sa Shelbourneom. Pep Guardiola često je na svojim press konferencijama znao reći kako je u nogometu puno teže trofej obraniti, nego osvojiti, a ovoj Rijeci - koja je godinu dana živjela na 'visokim okretajima' psihe, motiva, rada i želje, uz fanatičnu energiju njihovog trenera i enormno trošenje - nužno je da ponudi više na planu igre, taktike u cjelini i razvijanju plana B u trenucima kada situacije na terenu ne idu u njihovu korist.

Veliki (europski) iskorak za 'mali' klub

NK Varaždin, kao nasljednik nekadašnjeg NK Varteksa, definitivno nije mali klub, pogotovo u hrvatskim okvirima. Riječ je o velikanu hrvatskog nogometa s dugogodišnjom tradicijom koji je stvorio čitavu plejadu nogometnih ikona kroz svoju bogatu povijest (Vugrinec, Ladić, Mumlek, Karić, Benko). No, u europskim očima, Varaždin je tek na počecima stvaranja europskog imena, a ako nastave s pozitivnim rezultatima na terenu (igrači, treneri) i van njega (uprava, sportski direktor), ne sumnjamo da će ovog puta proći manje od 14 godina za njihov novi izlazak na europsku scenu (2011.).

Igrači Nikole Šafarića u obje su se utakmice predstavili u (vrlo) dobrom svjetlu protiv ekipe koja je završila peta u prošlosezonskom izdanju portugalskog prvenstva i ima igrački kadar vrijedan preko 40 milijuna eura, a da trener radi izvrstan posao u baroknom gradu dokazuje 180 odigranih minuta protiv nesumnjivo jačeg i favoriziranijeg takmaca. Nakon što su u prvoj utakmici (zasluženo) iščupali pobjedu na domaćem terenu, Varaždinci su se dostojnim protivnikom pokazali i u uzvratu na dalekim Azorima.

Taktički uredni i disciplinirani, s jasnom idejom kako se braniti i napadati, igrači Varaždina odigrali su s obzirom na svoje mogućnosti izvrsne dvije europske utakmice i pošteno namučili Santa Claru. Bez obzira na poraz i ispadanje, ekipu sa sjevera Hrvatske čeka zasigurno dobra sezona u domaćem prvenstvu ako nastave u skladu s ova dva izdanja. Osim što imaju vrlo stabilnu okosnicu ekipe već duže vrijeme, Varaždinci su ciljano doveli par vrlo uzbudljivih pojačanja i imat će što za reći (i) ove sezone u 1. HNL.

Ne može bez drame

Hajduk je u (tek) 210 minuta igre uspio proći azerbajdžanskog predstavnika Ziru i izboriti nastup u 3. pretkolu kvalifikacija za Konferencijsku ligu. Kao i prethodnih godina, Splićani su još jednom pokazali kako su (zasad) u nemogućnosti dominirati europskim utakmicama i bez stresa pobjeđivati u kontinuitetu. Kako isto možemo očekivati i idućeg tjedna u okršajima protiv albanskog Dinamo Cityja, možemo jedino ocijeniti dosadašnji dojam nakon (teško) izborenog prolaza protiv Zire.

Oslabljena Zira (ozljede, prodaja igrača) na Poljud je stigla s nadom da će nakon Osijeka (prošle godine) eliminirati i drugog hrvatskog predstavnika, dok se Hajduk nadao izbrisati traume iz nedavne prošlosti (Ružomberok, Gzira, Maccabi, …). I ovog puta trener Splićana Gonzalo Garcia ostao je vjeran svojoj 4-3-3 formaciji i miksu igrača u prvih 11 sa spojem mladosti i iskustva, no kao i mnogo puta do sada, Hajdukov temeljni problem predstavlja razvijanje kontinuiranog napada, igranje na postavljenu zonsku i plitku obranu te kvalitetan posjed. Međutim, poučeni iskustvom Garcijinog rada u Istri, dolasku pojačanja u svim linijama momčadi i forsiranje (zasad) mladih igrača, vjerujemo da će Splićani biti sve bolji kako će vrijeme odmicati, a da je Hajduk na dobrom putu pokazuje nekoliko stvari.

Hajduk je očigledno fizički spreman, igrači mogu trčati, a mladost koju ima na krilima i bekovima (Skoko, Brajković, Durdov, Sigur, Hrgović), pojačanu njihovom individualnom kvalitetom i prostorom za napredak, garantira stvaranje ofenzivne igre po trenerovom guštu. Kad tome pridodamo motiviranog Livaju, dolazak Rebića te motoričan vezni red (Pajaziti, Krovinović, Kalik), pitanje je vremena kada će Hajduk početi pobjeđivati (i dominirati utakmicama) u kontinuitetu. Ipak, za jače europske (i domaće) utakmice trebat će najprije da mu igrači čim prije usvoje osnovne taktičke zahtjeve i (pod)principe njegovog načina nogometa, a potom i uglazbiti novopridošla pojačanja (Raci, Rebić). Također, ostaje nam dojam kako ovom Hajduku primarno fali kvalitetan destruktivni zadnji vezni (Žaper?) koji bi pametnim pozicioniranjem, jednostavnom igrom u izgradnji napada i sitnim tehničkim prekršajima u opasnim situacijama držao balans između obrane i napada.

Zaključno, izuzev Rijeke, Hajduk i Varaždin prikazali su se Europi u pozitivnom svjetlu, što su jedni osigurali prolazom (Hajduk), a drugi čistim obrazom (Varaždin). Riječanima ostaje da se resetiraju i kvalitetno riješe 'rebus zvan Shelbourne' kako bi u posljednje pretkolo ušli s osiguranom vizom za jesenski dio grupne faze europskog natjecanja, a Splićanima da na valu friško izborenog prolaza potvrde status favorita protiv - Dinama.