Finale Olimpijskih igara u Parizu za Srbiju nije bilo samo borba za zlato, nego i susret s momčadi koju su tada smatrali najjačom na svijetu. Upravo je Hrvatska bila mjera svega – i najveći izazov na putu do vrha.
U dokumentarnom filmu Otpisani, koji se bavi zlatnim pohodom vaterpolske reprezentacije Srbije na Olimpijskim igrama u Parizu 2024., jedan od najmlađih članova momčadi Petar Jakšić detaljno je opisao put do najvećeg uspjeha u karijeri. Govorio je o prvom pozivu u reprezentaciju, rastu momčadi kroz poraze na Europskom i Svjetskom prvenstvu, važnosti zajedništva, mentalne pripreme i trenutku kada je shvatio da je dio ekipe koja može osvojiti olimpijsko zlato.
Jakšić ističe da su porazi u Zagrebu i Dohi poslužili kao važne lekcije, da je atmosfera u momčadi bila iznimno snažna te da su ga iskusni igrači prihvatili kao ravnopravnog člana. Veliku ulogu u psihološkoj pripremi imala je i suradnja s Andrijom Gerićem, dok je prekretnicom turnira označio težak poraz od Australije i govor Novaka Đokovića, koji je momčad mentalno vratio na pravi put.
Nakon toga Srbija je rasla iz utakmice u utakmicu, prolazila dramatične završnice i stigla do finala, gdje ih je čekao najveći mogući izazov.
Jakšić posebno pamti pripremu za finale protiv Hrvatske, koja je u tom trenutku igrala, kako kaže, vjerojatno najbolji vaterpolo na svijetu.
‘Naravno da se sjećam. U glavi je bila samo ta utakmica. Razmišljao sam o njihovim igračima, o tome kako daju golove, kako funkcioniraju. Pripremili smo utakmicu i znali smo da, ako ispoštujemo ono što smo dogovorili, osvajamo zlato’, rekao je Jakšić.
I upravo se to dogodilo. Srbija je u finalu svladala Hrvatsku i osvojila olimpijsko zlato, a tek tada je, priznaje Jakšić, počeo shvaćati razmjere uspjeha.
‘Iskreno, nisam bio ni svjestan da imamo medalju. U glavi mi je bio samo onaj dječački san – zlatna medalja na Olimpijskim igrama. Čekao sam samo finale i da vidimo tko nam je protivnik’, prisjetio se.
Posebno emotivan trenutak bio je gol njegova brata Nikole u dramatičnom završetku četvrtfinala, ali i trenutak kada su se popeli na pobjedničko postolje.
‘To je jedan od najljepših osjećaja u životu. Slušati himnu pred tolikim brojem ljudi… to je nešto što bih svakome poželio da doživi’, zaključio je Jakšić.
